Autori kojima sam se vraćala u 2019. godini

Kojim ste se autorima vraćali tijekom godine?

Iz znatiželje i gotovo manične želje za analizom čitalačkih podataka, izvukla sam 12 autora kojima čija sam djela tijekom 2019. godine čitala nekoliko puta. Nekad su to bili punokrvni romani, nekad u kombinaciji s kraćim formama, a nekad i serijali, ali jedno je sigurno, da nisam uživala u njihovom pisanju, ne bih im se vraćala.


1. Margaret Atwood

Vražji okot“, Profil, 2019., prevela Giga Gračan, recenziju možete pročitati ovdje.
The Testaments“, Nan A. Talese, 2019.

Nije tajna da volim ovu autoricu, osobito u opuštenijem izdanju, stoga mi je “Vražji okot“, njezina obrada Shakespeareove “Oluje”, sjeo kao budali šamar. S druge strane, njezina knjiga “The Testaments”, nastavak “Sluškinjine priče”, nije imao taj budalošamarni efekt, došao je više kao regularna pljuska. Zaista nepotrebna knjiga.


2. Jane Austen

Spletkarica“, Zagrebačka naklada, 2018., prevela Ana Levak Sabolović, recenzija ovdje.
Mansfield Park“, Mozaik knjiga, 2018., prevela Mirna Čubranić, recenzija ovdje.

U cilju mi je kroz nekoliko godina pročitati sve što je Austen napisala. Ove godine dohvatila sam se “Spletkarice” i “Mansfield Parka“. Jedna je kraća, slatka, šarmantna knjiga u kojoj se teško navija za glavnu “junakinju“, druga je opširno, analitično djelo koje je izazov i fanovima Jane Austen. Ipak, uživala sam i u jednoj i u drugoj.


3. Milena Benini

Mletački sokol“, Hangar7, 2019., recenzija ovdje.
“Nokturno za krpelja”, Udruga Krug knjiga, 2019.

Milena je, također, autorica koja mi je obilježila godinu. Zaista, ali zaista sjajno piše: zaigrano, pitko, pametno i hrabro. Ova dva romana sam doslovno upila, i dok sam vam o knjizi “Mletački sokol” već puno pisala, o otkačenom romanu “Nokturno za krpelja” tek moram u jednoj od posljednjih recenzija ove godine. Koja knjiga!


4. Peter Brett

Oslikani čovjek“, Hangar7, 2018., preveo Igor Rendić, recenzija ovdje.
Veličanstveni bazar i Brayanovo zlato“, Hangar7, 2019., preveo Igor Rendić, recenzija ovdje.

“Ciklus o demonima” mi je fantasy otkriće ove godine. Mračno, pametno, nepretenciozno, s odličnim likovima. Iskreno, da je osim prvog nastavka i nastavka s kratkim pričama koji je umetnut između prvog i drugog romana izašao i drugi, pročitala bih i njega. Našlo bi se vremena, jer je štivo prezabavno.


5. Cody McClain Brown

“Propuh, papuče i punica”, Vorto Palabra, preveo Vladimir Cvetković Sever
Težak slučaj u Blagdangradu“, Vorto Palabra, 2019., prevela Ivana Banović, recenzija ovdje.

Bila sam presretna kad je moj book club izabrao “Propuh, papuče i punica”, legendarnu knjigu ovog autora, kao izbor za čitanje. Dalo mi je priliku da joj se s guštom vratim. Krajem godine izašla mu je i nova knjiga “Težak slučaj u Blagdangradu“, roman, i ta knjiga je definitivno nešto najšašavije što sam pročitala ove godine.


6. Afonso Cruz

Cvijeće“, Naklada Ljevak, 2018., preveo Dean Trdak, recenzija ovdje.
Kupit ćemo pjesnika“, Edicije Božićević, 2019., preveo Dean Trdak, recenzija ovdje.

Čitajući “Cvijeće” shvatila sam da želim pročitati sve što ovaj autor napiše. Čovjek riječima oslikava, koristi iznimno koncizan jezik, iskorištava predivne teme, a tek kad uvede humor… majko mila, divota.


7. James S.A. Corey

Kalibanov rat“, Hangar7, 2018., preveo Boris Marciuš, recenzija ovdje.
Abadonova vrata“, Hangar7, 2019., preveo Boris Marciuš, recenzija ovdje.

Ovaj dvojac osvojio je svijet svojim “Prostranstvo” serijalom, i to ne samo kroz knjige nego i kroz megapopularnu seriju. U knjigama definitivno uzživam, unatoč podijeljenim dojmovima o trećem nastavku. Četvrti, “Cibola u plamenu” je na polici, za sljedeću godinu.


8. Marilena Dužman

“Gdje mi je psihijatrica”
“Opsidijan – savršeno nesavršena”
“Razgovori s ginekologom”

Iako Marilenine knjige ne ocjenjujem i ne recenziram, ja ih redovito čitam. Naime, rado joj uskočim kao beta čitatelj, pa tako pa tako među prvima mogu uživati u duhovitim, životnim, originalnim ljubavnim (i malo manje ljubavnim) krizama Marileninih otkačenih junaka. Iskreno, dobro su mi došli kao odmor, male oaze čitalačkog odmora kroz godinu.

9. Neil Gaiman

Dobri predznaci“, Zagrebačka naklada, 2019., preveli Marko Fančović i Ana Marija Abramović, recenzija ovdje.
Ubodena i uspavana“, Mitopeja, 2019., preveo Vladimir Cvetković Sever, recenzija ovdje.

Neil Gaiman mi je svojevrsno otkriće godina. Vrzma mi se oko čitalačkih lista već godinama, ali nikad nije bilo pravo vrijeme. Nikad do sad. Naime, mislim da sam konačno sazrela za njegov pripovjedni izričaj. Nakon “Odda i mraznih divova”, ove godine sam se uplela u sadržaje knjiga “Ubodena i uspavana” (kolaboracija s Chrisom Riddellom) i “Dobri predznaci” (kolaboracija s Pratchettom). Obje su mi knjige stavile široki osmijeh na lice.


10. Madeline Miller

“Kirka”, Profil, 2019., prevela Patricija Horvat
“Galatea”, Bloomsbury Paperbacks, 2013.

Prije nekih mjesec dana kod nas je konačno objavljena “Kirka”, zaista čudesan roman ove autorice koja nas rado odvodi u neka druga vremena, nekim drugim likovima koji su inspirirali cijele mitologije. Ahileja i njegovu ekipu sam upoznala prošle godine, a ove me autorica upoznala kako s Kirkom, tako i s Galateom. Koje žene, koja perspektiva autorice, koje moćne ideje, koje znanje i koja hrabrost. Miller je majstorica obrada priča koje smo već tisuću puta čuli, ali nikad kao u ovim knjigama.


11. Andrzej Sapkowski

Mač sudbine“, Egmont Hrvatska, 2018., preveo Mladen Martić, recenzija ovdje.
Vilenjačka krv“, Egmont Hrvatska, 2018., preveo Mladen Martić, recenzija ovdje.
Vrijeme prezira“, Egmont Hrvatska, 2018., preveo Mladen Martić, recenzija ovdje.

Saga o vješcu mi je obilježila godinu. Izdavač ih “štanca” kao po špagi, izlaze jedna drugoj za vratom (tako i treba!), a ja guštam i guštam i guštam… Ovih je dana izašla i serija koja je mogla biti bolja, ali je zato istinski posegla za knjiškim izvorom i lijepo je bilo gledati sve te likove koje volim i na ekranu.


12. Elif Shafak

“Tri Evine kćeri”, Hena Com, 2018., prevela
10 minuta i 38 sekundi“, Hena com, 2019., prevela Mirna Čubranić, recenzija ovdje.

Iako mi se knjiga “Tri Evine kćeri” nije baš svidjela, nisam mogla odoljeti novom izdanju ove iznimne autorice. “10 minuta i 38 sekundi” hrabro je djelo o istanbulskoj društvenoj margini, a Elif još jednom pokazuje kako je moguće u isto vrijeme moćno kritizirati zemlju iz koje je potekla, dok tu zemlju istovremeno beskrajno voliš.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s