Izdavač: Egmont Hrvatska, Naklada Puls
Preveo: Mladen Martić
Naslov izvornika: Czas pogardy
2019.
“Rat, mržnja i prezir. Posvuda. U svim srcima.”
O ovom sam serijalu zbilja mnogo pisala. Sve nastavke do sada sam revno recenzirala i raduje me činjenica da su te recenzije rado čitane. Ovo je zaista dobar serijal, znalački preveden, pokriva cijeli spektar ukusa, a nakladnik se trudi objavljivati nastavke svakih nekoliko mjeseci.
Recenziju “Posljednje želje” možete pročitati ovdje, recenziju “Mača sudbine” možete pročitati ovdje, a recenziju “Vilenjačke krvi” možete pročitati ovdje.

“Vrijeme prezira” možda jest četvrti NASTAVAK, ali je drugi ROMAN u serijalu. Nastavlja gdje je “Vilenjačka krv” stala i u svoj centar stavlja dobro nam poznatu (i voljenu) ekipu koja je, kroz godine i pustolovine, srasla u jednu pomalo disfunkcionalnu, ali beskrajno lojalnu obitelj. Tu je, naravno, Vještac Geralt iz Rivije, minstrel Maslačak, prelijepa čarobnica Yennefer i mlada hrabra djevojka Ciri o kojoj ovisi sudbina cijelog svijeta, ni manje ni više.
Naša se ekipica do sad poprilično uspješno trudila sakriti identitet malene Ciri, odnosno Lavića Cirille, kojoj je sudbina namijenila ulogu Djeteta Prvotne Krvi, sudbonosnog djeteta o kojem ovise sudbine ne samo ljudi nego i ostalih rasa.
“Došlo je vrijeme prezira i osvete! Imaš silu! Moćna si! Neka cijeli svijet zadrhti pred tobom! Neka cijeli svijet zadrhti pred Prvotnom Krvi!
Priprema se veliki rat, rat svih ratova, jedno kraljevstvo okuplja snažnu vojsku, a previranja su i među zajednicom čarobnjaka koja je, barem u prvoj polovici knjige, u centru pozornosti.
“Sprema se nemala makljaža. Žestoko krvoproliće na život i smrt, bez ikakvih obzira. Jedni će pobijediti, druge će iskljucati gavranovi.”
Geralt i Yennefer ponovno staju na put jedno drugome. I ponovno se postavlja pitanja mogu li biti (i ostati) zajedno. Toliko su drugačiji, žele različite stvari, gotovo su suprotnog karaktera, ne dijele ambicije, ali privlačnost je još uvijek tu, povijest je tu, a ovaj put dijele i ljubav prema djevojčici Ciri. Može li ih ta snažna spona ovaj put zadržati jedno uz drugo?
“O ljubavi ne znamo puno. S ljubavlju je kao s kruškom. Kruška je slatka i ima oblik. Pokušajte odrediti oblik kruške.”
Geralt također više nije isti. Promijenio se. Razvio. Mutirao, ako možemo iskoristiti taj pojam. Miliji je, pristojniji, ali i uporniji i strašniji. Neutralnost na kojoj je svo ovo vrijeme inzistirao, bezosjećajnost za koju je mislio da je njegova narav, sve ovo više nije dio njega, jer ulozi su preveliki, a svijet više nije isti. Očinska uloga koju je preuzeo na sebe sudbinski ga je promijenila.
“Svatko drugi bi se bez oklijevanja okrenuo i brzim korakom otišao svojim putem, pretvarajući se da nije ništa čuo. I tada bi se povijest svijeta možda odvila drugačije. Ali vještac je bio pristojan i naviknut postupati prema naivnim, nerealnim principima.”
Ovu bih knjigu definitivno opisala kao jedan od najsnažnijih nastavaka do sad. Brzog je tempa i izuzetne akcije. Ako ste mislili da je Geralt impresivan u borbi s čudovištima, trebate ga vidjeti kakav je u borbi s ljudima. Tek ovdje njegov trening, uvjetovanost i mutacije doista dolaze do svog demonskog izražaja.
Isto tako, kad govorim o akciji, ne govorim samo o mačevalačkim scenama. Tu su i spektakularne ratne scene, zastrašujuće u svojoj bezvremenoj uzaludnosti, ali i srčane scene u kojima ulogu akcijskog junaka, odnosno junakinje, preuzima Ciri. Bože, koliko snage u tom djevojčetu.
Naša malena obitelj pod stalnim je naprezanjem. Najjači su kad su skupa, a svjetske sile su se urotile da ih razdvoje. Znaju da jedino tako mogu doći do svog plijena u obliku djevojčice. Hoće li obitelj uspjeti ostati zajedno?

Sapkowski ima jednu simpatičnu stilsku maniru koja je došla do izražaja i u knjizi “Vrijeme prezira”. Naslovi knjiga nikada nisu slučajni. Autor se u svakom nastavku trudi iskoristiti motive iz naslova na što više mogućih načina. Time svaka knjiga, iako prati jednu priču, ima neku svoju boju i unikatnu temu. Nekad su ti načini dekorativni, čak i na granici kiča, nekad funkcionalni. Na koliko sve načina Sapkowski može iskoristiti pojmove “prezir” i “vrijeme prezira” u tekstu? Kao neka mala igra.
“Uništit će te vrijeme prezira koje nadolazi.”
Knjiga “Vrijeme prezira“, kad je dobra, najupečatljiviji je nastavak do sad, barem meni osobno. No isto tako, kada je loš, onda je i najlošiji. Sapkowski u ovoj knjizi obožava informacijske izbljuvke (razmišljala sam kako da prevedem pojam information dump, a ovaj mi se činio kao najbolji u duhu jezika i onoga što želim reći, op.a.).
Cijeli paragrafi i značajni dijelovi pojedinih poglavlja rezervirani su za silna nabrajanja likova i mjesta, bez puno objašnjavanja i gotovo bez imalo konteksta. Isprva sam se trudila pohvatati konce, no ubrzo sam shvatila da jednostavno nema smisla. Zbunjivali bi me i uznemiravali i uskoro sam ih jednostavno počela preskakati. Ako je autor tim detaljima htio dodati notu hermetičnog kaosa, uspio je u tome.
Ipak, ovo je sasvim nebitna stavka u cjelokupnog dojmu. Iako je uspjela skinuti jednu zvjezdicu s ocjene knjige, teško će je skinuti s trona najdražih nastavaka u ovom serijalu.
Može li peti nastavak, ono, već sutra? Hvala.
Do tad, uživajmo u novom traileru za seriju koja uskoro izlazi. ❤
Knjigu “Vrijeme prezira” možete kupiti na Hoću knjigu web shopu.

One thought on “VRIJEME PREZIRA – Andrzej Sapkowski | Četvrti dio sage o Vješcu”