U ovom osvrtu neću toliko recenzirati knjigu koliko ću je predstaviti. Razlog tomu je činjenica da još uvijek nailazim na mnoge zbunjene ili pomalo razočarane komentare o knjizi “Molitva mora” Khaleda Hosseinija. Naravno, ne mora se svako djelo svakome svidjeti (hvala nebesima na tome!), ali mi se čini da dobar dio ciljane publike još uvijek ne shvaća o kakvom se zapravo djelu ovdje radi.
Smatram da je vam je na raspolaganju dovoljno recenzija, pa da si mogu priuštiti ovakav članak. Namjerno sam pričekala s ovim tekstom iako sam knjigu imala već prvi dan kada je objavljena u Hrvatskoj. Željela sam da se dojmovi slegnu i da možemo zajedno krenuti u dijalog koji bih ovim tekstom htjela potaknuti.
Pa krenimo redom.
Ovo nije roman
Khaled Hosseini svoju je impresivnu karijeru sagradio na tri izuzetna romana. Riječ je o pravom pravcatu fenomenu i Hosseini je brzo postao miljenik publike s velikim brojem zanesenih pratitelja. No, u jednom trenutku, možda zbog zasićenja, možda zbog nečeg drugog, Hosseini je stao s pisanjem. Posljednji roman objavljen je 2012. godine i stalno se postavljalo pitanje – a kad će novi roman?
Prilikom najava “Molitve moru” bilo je jasno da je publika automatski pretpostavila da je riječ o još jednom romanu. I taj nesporazum će, razumljivo, razočarati publiku koja očekuje velik broj poglavlja preko nekoliko stotina stranica knjige, a ne knjižicu koja se više bazira na ilustracijama nego na tekstu koji se tek simbolično nastanio na njezinih 40-ak stranica. Ipak, nije nužno loše to što je riječ o djelu sličnijem slikovnici za odrasle nego punokrvnom romanu. Drugačije nije nužno i lošije, stoga dopustite da se posvetim drugoj točki ovog članka.
Hosseini nije pjesnik
Svakom tko je pročitao “Molitvu moru” jasno je da Hosseini nije pjesnik. Njegova jača strana je (sasvim sigurno!) proza. On nije čudotvorac konciznog teksta – on najjače zabljesne kada ima širinu poglavlja da izrazi svoju punu misao. I to je posve u redu! No, poezija ne treba biti Hosseinijeva jača strana da bi “Molitva moru” funkcionirala. Ovo možda nije roman, ali nije ni zbirka pjesama. Tekst je samo jedan aspekt ove knjige i neodjeljiv je od prekrasnih ilustracija Dana Williamsa. A te ilustracije su doista čudesne! Zajedno tvore sinergiju koja je puno više od pukih ilustracija uz prstohvat teksta.
Priča ove malene knjige inspirirana je prizorom malog sirijskog tijela trogodišnjeg Aylana odbačenog na obale negostoljubive Europe. Taj prizor je sam po sebi toliko potresan da mu apsolutno ne trebaju kartice i kartice teksta da bi ova fiktivna priča imala smisla i na papiru. Manje je ponekad više, a ono što je autorski dvojac u malo riječi te pokoju ilustraciju uspio dočarati na stranicama knjige doista ima potencijal ostaviti trag na čitateljskoj duši.
Riječ “Molitva”
Nije slučajno što je knjiga nazvana upravo molitvom. Simbolika ove riječi istinski je bogata, a jasno je izražena i u tekstu knjige. Čitajući Hosseinijeve riječi prepoznajem tu jednostavnost i očaj molitve – kada ništa više na svijetu ne možeš učiniti osim sklopiti ruke i nadati se da te netko čuje. Čak i ja, kao ateistica, ostajem nemoćna pred snagom ove surove emocije. Riječi teku, ali su manjkave… Jer dječak je mrtav i toliki su izginuli.
Čim više razmišljam o ovoj knjizi shvaćam koliko je potrebna i koliko je savršena baš u obliku u kojem je i objavljena, usprkos činjenici da i ja žudim za novim Hosseinijevim romanom.
Financijska motivacija iza “Molitve moru”
Ne, Hosseini nije izdao ovu kratku knjigu zato što mu je trebao brzo oživljavanje tekućeg računa. Nije da od knjige nitko neće zaraditi, ali Hosseini je jasno naglasio da njegov dio autorskog prihoda ide u humanitarne svrhe, točnije UNHCR-u. Da, 99 kuna za knjižicu od 40 stranica čini se mnogo (i mnogima jest mnogo – mi nismo bogata zemlja), ali moramo razumjeti a) da je print ovakve knjižice skuplji, i b) da bar dio tog novca ide u provjerene humanitarne svrhe.
Ako kojim slučajem po pitanju izbjeglica razmišljate slično kao i Hosseini (a znam da ja razmišljam), onda bar znate da je taj novac posvećen zaista plemenitom cilju.
Evo, mojih par razmišljanja. Naravno, ne morate se složiti s njima, na svakome je da sâm procjeni. Ja sam se samo htjela dotaknuti nekoliko “zabluda” na koje sam naišla u vezi ove knjige. Nadam se da sam ih uspjela barem malo razjasnit.
Hosseini nas je zadužio svojim djelima. Možda je vrijeme da mu povjerenjem u ovo malo djelo taj dug i vratimo.
Izdavač: Vorto Palabra
Knjige su moj svijet 