Izdavač: Hena Com
Prevela: Mirna Čubranić
Naslov izvornika: Three Daughters of Eve
2018.

“Tri mlade muslimanke u Oxfordu! Grešnica, Vjernica i Zbunjena.”

Voljela bih reći da sam u ovu knjigu ušla (pre)visokih očekivanja. Voljela bih reći da ova knjiga nije loša, eto, samo je malo podbacila, jer sam očekivala previše. Dragi moji knjigoljupci, da bar to mogu reći, ali ne mogu. Bila sam realna, znala sam da nije na razini Elif Shafak koju sam zavoljela kroz “Kobile Istanbula“, “Majstor i ja” ili “40 pravila ljubavi“, toliko mi je već i kroz inicijalno istraživanje bilo jasno.

Svašta sam očekivala, ali sasvim sigurno nisam očekivala da će mi ‘Tri Evine kćeri” biti jedno od najvećih čitalačkih razočarenja ove godine. Knjiga je prekrasno krenula. Nije moguće ne zaljubiti se u Peri odmah u prvom poglavlju. Osjeća se da se u njoj nešto prelomilo nakon desetljeća stagnacije. I žarko sam željela biti voajerkom te transformacije, pa makar na kraju rezignirano završila na istom mjestu s kojeg je krenula.

Peri je pripadnica istanbulskog visokog društva. Na putu do večere s prijateljima koja se održava u luksuznoj vili uz more doživljava napad. Iz novčanika joj ispada stara fotografija iz vremena kad je studirala na Oxfordu i to potakne niz sjećanja na studentske dane. Tu su: Shirin i Mona, dvije prijateljice islamističkog porijekla, ali različitih pogleda na vjeru; Azur, karizmatični profesor kojega je upoznala kao predavača kontroverznog kolegija o Bogu; te incident koji silno želi potisnuti i za koji nitko iz njezine blizine ne zna da se dogodio.

Veliki problem ove knjige je u nedostatku fokusa. Kada bih vam morala reći o čemu je ova knjiga, to bi mi bilo jako teško odgovoriti. Naravno, knjiga može funkcionirati i bez fokusa na samo jednu ideju, “Mali požari posvuda” je dobar primjer toga, to je knjiga koja je namjerno vrludala, a svejedno mi se svidjela, ali ovdje nisam primijetila tu razinu funkcionalnosti.

Teme o kojima knjiga progovara su velike i bitne, ali sasvim su nekoherentne. Tu ima religije, duhovnosti, politike, feminizma, rasne netrpeljivosti, obiteljske drame, krize identitete, klasnih razlika, problematike terorizma i moderne migracije, sve fantastične teme. Ipak, svaka od njih je tek dotaknuta, spomenuta, a neke veće ideje su i sasvim banalno obrađene, iako se od njih od početka knjige jako puno očekivalo. Pa su tako ta famozna Azarova predavanja – predavanja koja bi trebala biti neka od najkontroverznijih i najintelektualnijih i to na jednom od najboljih sveučilišta na svijetu, zapravo tek skica onoga što bi se očekivalo od njih.

“Razmrskat ćemo dualnost na tisuću komada, gdje god je vidimo. Singularnost ćemo pretvoriti u pluralnost, jednostavnost u kompleksnost.”

Autorica se posvetila beskrajnim filozofskim naklapanjima, dok se u motivacijama, odnosima i karakterizacijama pogubila. Iako me u prvom poglavlju glavna junakinja Peri oduševila, do kraja knjige se rasplinula kao realan lik.

Tri Evine kćeri trebale bi predstavljati Shirin, Monu i Peri – Grešnicu, Vjernicu i Zbunjenu, zar ne? Njihov odnos nije dovoljno obrađen, a i Shiri i Mona su najčešće iskorištene tek kao alatni kontrast kada je to autorici trebalo, a ne kao živa bića i stvarni likovi s kojima bi se mi kao čitatelji trebali povezati. U jednom trenutku u Oxfordu, Perine odluke prestaju imati ikakvog smisla, kao da njezine kretnje pomiče neodlučan lutkar.

Radnja skače između tajanstvene prošlosti i sulude današnjosti, u kojoj se u jednoj večeri Peri desi nevjerojatan broj dramatičnih situacija. Teško mi je vjerovati da bi itko nakon napada, tučnjave s narkomanom i pokušaja silovanja nonšalantno otišao na svečanu večeru kod milijunaša. Nije se ni presvukla. Još mi je teže vjerovati da bi se u istoj večeri dogodila još dva iznimno nasilna incidenta, bez da Peri uopće istinski reagira na njih. Ona je u potpunosti koncentrirana na prošlost i onome što se desilo za vrijeme njezinog studija u Oxfordu.

Atmosfera knjige mistična je, pomalo nalik na trilere. Knjiga je snažno fokusirana na konačno otkrivenje incidenta zbog kojeg je Peri odustala od Oxforda i koji je profesoru Azaru promijenio život. Zaplet je bolno predvidljiv, a jednom kad do njega dođe teško mu je ne zamjeriti lijenost i nemaštovitost.

U knjizi postoji i element magijskog realizma kojeg vidim kao tek još jednu suhu granu drveta koje je trebalo bolje podrezati u najranije proljeće kako bi se sočniji plodovi ove knjige imali prilike razviti u svoj svojoj raskoši.

“Tri Evine kćeri” knjiga je prepuna simbolike, ali čini mi se da od šume simbola više nisam vidjela drveće. Neke teme su me zaista zaintrigirale, čak su mi i pomaknule perspektivu. Te teme su VELIKE, moćne i o njima se treba pisati, čitati, promišljati, razgovarati, inače nikad nećemo naučiti živjeti u slozi. No, dobar roman čini više od bezbroj nabacanih tema, koliko god one bile vrijedne.

Knjigu “Tri Evine kćeri” možete kupiti na Hoću knjigu web shopu.