ZNAM ZAŠTO PTICA U KAVEZU PJEVA – Maya Angelou

Izdavač: Planetopija
Prevela: Željka Gorički
Naslov izvornika: I Know Why the Caged Bird Sings
2018.

“U Stampsu je segregacija bila toliko potpuna da većina crnačke djece nije uopće znala kako bijelci izgledaju. Znala su samo da su drukčiji, da ih se treba bojati, a u taj strah bila je usađena i mržnja spram moćnih siromašnih, spram bogatih, radnika spram posjednika i poderanih spram odjevenih.”


Znam zašto ptica u kavezu pjeva” je autobiografska knjiga napisana 1969. godine na samom začelju rasne segregacije u Americi.

Unatoč tome, ovo je knjiga o moći: moći bijelaca, moći muškaraca, moći kulture, tradicije i moći društva, ali je i knjiga o moći žena, napisana od strane jedne tada vrlo mlade crnkinje. Ovo je knjiga o moći koju je kroz izazovno odrastanje u sebi otkrila Maya Angelou, rođena kao Marguerite Annie Johnson 1928. godine na američkom jugu.

Autorica Maya Angelou

Kroz mladi život ta joj je moć stalno ugrožena. Prvo kroz odvajanje od roditelja, s neznatno starijim bratom poslana je u malo mjesto u saveznoj državi Arkansas kako bi živjela s bakom. Potom, kroz silovanje u zaista mladoj dobi i kroz sudski proces koji je okrutan ponajprije prema žrtvi, te kroz izazove turbulentne adolescencije na ulicama San Francisca.

Njezina je moć morala preživjeti i niz samosabotaža tako razumljivih za osjetljivo dijete velike inteligencije i bogatog unutarnjeg svijeta.

Ali najviše od svega, moć joj je oduzimana kao crnkinji, nešto što se ni jednom crncu ne objasni na rođenju, nego mu/joj tu moć kroz život sistematski oduzimaju najprije članovi obitelj, pa najbliži pa cijelo društvo u svoj svojoj neumjerenoj raznolikosti. Zbog reda. Zbog sigurnosti. Zbog pukog preživljavanja.

Problem je što je moć tako esencijalan dio ove žene i ovog djeteta kojeg upoznajemo kroz autobiografske zapise “Znam zašto ptica u kavezu pjeva”, da ju je nemoguće zatvoriti, zaključati u kavez, iskorijeniti, utrnuti.

Uostalom, i sama Maya dolazi od cijelog niza nevjerojatno samostalnih, nesavršenih, ali moćnih žena. Kroz svoju karijeru, kroz svoj život, tu je moć odgajala, pazila, dopustila joj da raste kako bi i sama s vremenom postala Maya Angelou – simbol ženske snage, borca za ljudska prava, zagovarateljicu slobode misli i djela, i svega što nas čini Ljudima.

Maya Angelou poznata je po svojem autobiografskom proznom ciklusu, a “Znam zašto ptica u kavezu pjeva” je prva u tom nizu. Postigla je kultni status i zapravo je gorko-slatko da smo tek prošle godine ovu knjigu dobili u hrvatskoj inačici.

Maya stilom u ovoj knjizi gotovo nikad ne izlazi iz pomalo krutih okvira djetinjeg opažanja. Takvo zaključno razmišljanje isprva me odbijalo dok nisam osvijestila da je cijela knjiga napisana iz perspektive tako mladog ženskog djeteta, djeteta koje je u mnogočemu bilo prepušteno samo sebi, djetetu koje prilikom odrastanja u tridesetim i četrdesetim godinama prošlog stoljeća nije imalo mnogo prilika za istinski usmjeren razvoj, a ipak su te prilike kroz kapaljku, uz mnogo sreće, dopirale do nje.


“Bilo je grozno biti crn i nemati kontrolu nad svojim životom. Bilo je okrutno biti mlad i već izvježban da mirno sjediš i slušaš optužbe na račun boje svoje kože, bez mogućnosti da se braniš.”


Jer Maya je, zapravo, bila sretna. Sretnija od mnogih. Obitelj, iako disfunkcionalna, među respektabilnijim je i imućnijim u crnačkoj zajednici. Njihov dan ne započinje i ne završava na poljima pamuka, a to je milost. I dok bi mnogi te darove realno potratili na puno prizemnije stvari, Maya svaki kamenčić bačen u njezinom smjeru pretvara u bisere, raste s njima i razvija se u moćnu mladu ženu.

Maya kroz tekst minuciozno opisuje svakodnevicu svog odrastanje ne gubeći iz vida kako je to odrastati drugačije boje kože, nakon stoljeća klaustrofobičnog potlačivanja kroz razne oblike, kako je to živjeti u neprestanom strahu, krajnjoj nejednakosti, kada je i najmanje odstupanje opasno po život.


“Svi crnci su uzdahnuli. Naš čovjek pada. Još jedno linčovanje, još jedan crnac visi na stablu. Još jedna napadnuta i silovana žena. Crno dijete bičevano i osakaćeno. Psi na tragu čovjeka koji bježi kroz muljevitu močvaru. Bjelkinja koja šamara svoju sluškinju koja je nešto zaboravila.”


Da, ovo je knjiga o moći. O moći za koju se moramo zubima boriti kako njezino sjeme ne bi izgubili, o moći koju moramo održavati kako bi rasla i razvijala se u nama. I nesavršena Maya savršeno velikodušno svoju hrabro stečenu moć dijeli sa svima, kojeg god mi bili spola, uzrasta ili boje kože.

Mayo, ja te oduševljeno slavim.


“Mladu crnkinju u njezinim nježnim godinama napadaju sve uobičajene sile prirode, dok je istovremeno uhvaćena u unakrsnoj vatri između muških predrasuda, sumanute bjelačke mržnje i crnačkog nedostatka moći.
Činjenica da odrasla crnkinja u Americi iz svega toga izlazi kao pobjednica često nailazi na čuđenje, gađenje, pa čak i agresiju. Rijetko se prihvaća kao neizbježan ishod borbe u kojoj preživi i zaslužuje da je se poštuje, ako ne i oduševljeno slavi.”


Knjigu “Znam zašto ptica u kavezu pjeva” možete kupiti na Hoću knjigu web shopu.


Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s