Khaled Hosseini: “Gonič zmajeva” | Knjige su moj svijet

Izdavač: Vorto Palabra
Preveo: Marko Kovačić
Naslov Izvornika: The Kite Runner
Zagreb, 2018.

2


Pročitat ćemo tisuću knjiga, ali naći samo jednu kao što je “Gonič zmajeva“. Roman prvijenac Khaleda Hosseinija – jednog od najomiljenijih modernih autora – zarobljuje srce i onda ga polako rastvara u sitne komadiće. Doslovce, kao da ste sami sebe provukli kroz mašinicu za mljevenje mesa. Eto, takav sam osjećaj imala kada sam čitala ovu knjigu. Puno je suza natopilo ove stranice. Puno. I svaka je zlatna zato što se radi o uistinu vrijednoj knjizi koje puno toga ima za reći.

Moram priznati da nisam sigurna da li bih dovršila knjigu da ju nisam trebala pročitati za Book Club koji vodim u Hoću Knjigu megastoru. Iako sam generalno emotivno izdržljivi čitač, postoje neke stvari koje jako teško podnosim, a to su maltretiranje/smrt životinja te seksualno zlostavljanje djece. Ako imate sličan problem kao i ja, odmah vas sad upozoravam kao svojevrstan trigger-warning – ovaj roman sadrži neki od tih elemenata.

40838670_1860465720712887_5893491855135342592_n.jpg
Gonič zmajeva” kao izuzetan izbor za “Hoću knjigu” book club raspravu

Naravno, “Gonič zmajeva” ne bi bila toliko snažna da njezini teški dijelovi nisu upareni s izuzetnom ljepotom. Khaled Hosseini predivno piše. Kada Hosseini opisuje svoj rodni Kabul, običaje Afganistana, a kada ocrtava svoje likove, on to čini naizgled bez ikakvog napora, kao da je pisanje knjige najlakša stvar na svijetu.

Uvijek me čude ovakvi talenti koji se ponekad sakriju u nekom sasvim desetom zanimanju – Khaled Hosseini bavio se medicinom, bio je liječnik, i u jednom je trenutku preokrenuo svoj život kako bi postao pisac. “Goniča zmajeva” inicijalno je zamislio kao kratku priču, a odbili su ga mnogi izdavači. Mora da se danas bar malko grizu, jer su u međuvremenu djela Khaleda Hosseinija postala svjetski fenomen.

Djeca nisu bojanke. Ne možeš ih ispunjati svojim omiljenim bojama.

Hosseini piše o onome što zna. Glavni likovi “Goniča zmajeva” dječaci su odrasli na ulicama Kabula u isto vrijeme kada je i Hosseini odrastao na tim ulicama. Amir i Hasan odrastaju kao braća, bez majki, othranjeni na istoj sisi, samo što je jedan sin gospodara, a drugi sin hromoga sluge. Također, dječaci su iz različitih plemena – Amir kao politički podoban Paštun, a Hasan kao drugotan Hazar – i stoga je njihovo prijateljstvo u tradicijskom Afganistanu jako nepoželjno.

No, duga je povijest povezanosti u njihovoj obitelji, očevi su, također, odrasli zajedno. Ta povezanost jača je od plemenske netrpeljivosti. Ipak, iako Amir i Hasan odrastaju skoro kao braća – braća ipak nisu, i s godinama se tu stvara tenzija izmedju dvoje dječaka, uzrokovana ljubomorom zbog pristranog oca, ali i strašnom traumom koja ih pogadja u kritičnom trenutku priče.

20180831_111533 (1).jpg

Nažalost, kao što svi znamo, povijest Afganistana je izuzetno turbulentna. Amir nam, pričajući priču njihovog djetinjstva, polako objašnjava kada to djetinjstvo prestaje, a kada počinje nasilje, kada počinje izdaja te kada počinje rat. Dvojica dječaka grubo će se razdvojiti – Hasan i njegov otac Ali naprasito napuštaju službu, a Amir i njegov otac s vremenom završavaju u dalekoj Americi kao izbjeglice. Amir odrasta s krivnjom koja mu dušu lomi na pola još od onog trenutka kada je neoprostivo izdao najboljeg prijatelja.

Mnogo je djece u Afganistanu, ali malo je djetinjstva.

Ova epska priča (i doista je epska!) ne posustaje do samoga kraja knjige. Jedan moj prijatelj je to sjajno opisao – na jednoj stranici upijaš atmosferu s ulica mirnodopskog Kabula, njegove boje i običaje, a već na sljedećoj te pisac ubacuje u neku višu brzinu, i odjednom si u akcijskom žanru nalik na avanture Jacka Bauera iz popularne serije 24. Slikovita, ali adekvatna usporedba.

IMG_20180830_211551_935.jpg

Ipak, najznačajniji element ove knjige njeni su likovi – izuzetno napisani likovi. Teško je danas pronaći knjigu s ovoliko kompleksnom karakterizacijom, s likovima koji su od prvoga slova čitatelju jasni i zanimljivi, bez obzira na kulturološke razlike koje su, u ovom slučaju, značajne.

Prava vrijednost ove knjige, ali i Hosseinijevog pisanja temelji se na dubokoj Empatiji (s velikim “E”). Hosseini nas podučava kako da u stranom i nerazumljivom pronađemo ono smisleno i ljudsko – ono nama blisko. Isto tako, on pritom ne štedi osudu prema dehumanizaciji, okrutnom i zlom, a za koje su ljudi nedvojbeno sposobni, nekad pod okriljem vlasti i moći, nekad mentalne patologije, nekad ideologije, često religije, ali ponekad i zbog gladi vlastitih nezasitnih demona.

Čovjek bez savjesti i bez dobrote ne pati.

I na kraju, ono što sam ja ponijela u život sa stranica “Goniča zmajeva” je jedna velika pouka o osobnoj krivnji i nužnosti praštanja samome sebi. Koliko samouvjereno kročimo ovim svijetom misleći da teret osjećaja krivnje s kojim se obavijamo zahvaća samo nas, a zapravo razara cijele svjetove pune ljudi do kojih nam je stalo i koje volimo…

Amir svoju krivnju nosi kroz cijelu knjigu i sami ćete vidjeti da li je se ikada uspijeva riješiti. Tu je pouka nama da tu golemu istinu o vlastitoj krivnji uzmemo, gorko prožvačemo, ali i ispljunemo sa svim otrovom koji hrani čudovišta u nama. Za takvu lekciju isplati se i proplakati.

Knjigu “Gonič zmajeva” možete kupiti ovdje.

20180904_132236 (2).jpg

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s