ZOV CTHULHUA – H. P. Lovecraft

Izdavač: Hangar7
Preveo: Marko Fančović

“U SVOJOJ KUĆI U R’LYEHU MRTVI CTHULHU ČEKA SANJAJUĆI.”


Počinjajući ovu knjigu pomislila sam: “Pa nije ovo baš toliko strašno…”. Nisam se ni snašla, a već sam sanjala kako me proganja krilato čudovište crvenih očiju s pipcima hobotnice na licu, sanjala sam kako me izjedaju štakori, sanjala sam kako me otimaju vanzemaljci s ljudskim licima. Bili su to atipično živopisni snovi, a ja inače baš i nisam toliko povodljiva za materijalom koji čitam.

Cthulhu. Uzbudljiva ilustracija Françoisea Barangera

Ova knjiga sastoji se od četiri kratke priče iz Cthulhu serijala. Iako su nepovezane sasvim je jasno da se odvijaju u istom lovecraftijanskom svijetu. O pričama vam ništa neću ispričati, pozivam vas da njihov sadržaj otkrijete sami! Dvije su mi bile baš odlične, dvije malo manje odlične. Ne ubodu baš svaki put u potpunosti, ali svaka je imala “ono nešto“.

Interesantno mi je kako Lovecraft gradi priču, kako postiže atmosferu, kako koncipira likove. Tiha jeza provlači se kroz pripovijedanje, nikad ne znaš s koje će strane udariti, a prijetnja uvijek dolazi izvana: tamo negdje vani je urota veća od nas samih, veća od svijeta, veća od života. Urota postoji tek u tragovima, ako ih znadeš pročitati. Tek s vremena na vrijeme na svijetlo dana izađe incident koji naizgled povezuje neke končiće onome tko ih možda pokušava povezati, protiv svakog pravog glasa razuma.

Jer mi, kao ljudi, nismo sposobni probaviti ni letimičan pogled. Već i sami treptaj istine u nama razbuđuje ludilo koje nerijetko odvodi i u smrt. Jeza je uvijek vanjska, ona nikad ne dolazi iznutra (osim ako smo “degenerični”, a o čemu ću malo kasnije). Izvana nas zove u snovima, izvana nas tjera u bolest.

Lovecraftov kozmički horor koketira sa SF-om, Lovecraft daje pozadinu svojim čudovištima. Iskreno, mislila sam da će mi to uništiti čar priča, ali nije. Dapače! Znate ono kada Carl Sagan svojim optimizmom i znanjem otvara svemir u čarobno prostranstvo ničega, ali beskrajne nade? Znate ono kad Star Trek opisuje svemirsku utopiju u kojoj su sve rase najbolji frendovi? E pa toga nema s Lovecraftom. Njegovi alieni su ljigava smrdljiva čudovišta, njegov svemir je hladan, mračan, beskrajno surov, beznadno velik, i vrvi dijaboličnom inteligencijom.


“Ta idolska Stvar, taj zeleni, ljepljivi nakot zvijezda, probudio se da zatraži svoje.”


Lako je reći da je Lovecraft najveća inspiracija modernom hororu, ali tek kad sam ušla dublje u ove priče shvatila sam koliko je to istina. Stephen King je odavno priznao da je Lovecraft utjecao na njegov rad, kao i mnogi drugi, ali zaista je ludo koliko je moderne kulture, knjiga, serija i filmova indirektno poteklo iz mašte ovog čovjeka.

A tko je H.P. Lovecraft? Rođen je 20. kolovoza 1890. godine u istom “selu” u kojemu je i umro 1937. godine. Kao što vidite, živio je u vrlo turbulentnoj Americi, onoj prohibicije i Velike depresije. Lovecraft je kontroverzna ličnost. Da, utjecajan pisac, ali zapravo pravo dijete svog vremena, okolnosti i geografije. Rasist, šovinist, pravi privilegirani američki bijelac kojemu su svi drugi krivi za njegove probleme. Zvuči poznato?

H.P. Lovecraft, ilustracija

Ali (da, postoji “ali“) čak i kad u jednoj svojoj priči najdražeg crnog mačka nazove Nigger Man, čak i kad su mu za sve krivi zlikovci koji su dotepenci (nema veze što su i vanzemaljci), čak i kad ljudski degenerizam često opisuje kroz rasistička obilježja, on svejedno u sve to unosi svoju poetiku. Oh, ironije.


“Najstarija i najjača čovjekova emocija je strah, a najstarija i najjača vrsta straha jest strah od nepoznatog.”
– H.P. Lovecraft


Znate, mržnja je velika kreativna sila, ako se fokusirano usmjeri. Lovecrafta, kao osobu, još uvijek ne volim, to se nije promijenilo, ali za njegovo pisanje itekako gajim simpatije, jer on razumije da iza svega stoji Strah. Uostalom, jedan od najdražih skladatelja mi je Gesualdo de Venosa, a daleko najdraži slikar mi je Caravaggio. Ne baš dobri ljudi, ali vrhunski u onom što su stvarali, izmedju ostalog, i zato što su u svoju umjetnost uključili i svoje strahove.

Što se tiče ovog našeg domaćeg izdanja, osjetila sam da je ova mala knjiga plod dugogodišnje strasti. Cijeli tim koji je radio na njemu uložio je puno truda u uređivanje, u dodatne materijale, kao i u prijevod, a to se na završnom rezultatu itekako vidi. Moram napomenuti da se izdavač pobrinuo da izdanje, osim što je vrhunski napravljeno, bude i pristupačno.

Knjiga sadrži fantastičan predgovor Dejana Ognjanovića, a za sam kraj knjige Milena Benini je sastavila vodič kroz Lovecraftianu. S obzirom na to koliko je Lovecraftov svijet bogat i sadržajan, ovaj mi je dio knjige bio od velike pomoći pri čitanju. Prijevod Marka Fančovića je odličan.

U planu je još knjiga H.P. Lovecrafta i nemojte da vas zaobiđu. Ovo je žanrovska lektira. Uzalud nam cijeli gotički pokret u književnosti, uzalud nam bajke, uzalud nam Poe, uzalud nam Dracula i Frankenstein, ma uzalud nam i predivni benevolentni vanzemaljci iz Voltaireovog “Micromegasa” ako zanemarimo Lovecrafta i njegov kontrast kao doprinos modernoj žanrovskoj priči. Bar je moj dojam takav.

I ako Cthulhua znate, nemojte ovu knjigu čitati na robinzonskom kampiranju, bez struje. Budite pametniji od mene. 🙂

Knjigu “Zov Cthulhua” možete kupiti na Hoću knjigu web shopu.


Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s