PRAVILA MAGIJE – Alice Hoffman – Knjige su moj svijet

Izdavač: Profil
Preveo: Dražen Čulić
Naslov izvornika: The Rules of Magic
2018.

“Pravila magije” autorice Alice Hoffman, majstorice magičnog realizma, prequel je knjige “Čarolije za svakodnevnu upotrebu” (Practical Magic) koju je napisala još 1995. godine, a na temelju koje je nekoliko godina poslije snimljen i film s Nicole Kidman, Sandrom Bullock i Goranom Višnjićem u glavnim ulogama.

“Pravila magije” vraća nas u živote žena obitelji Owens, ali jedne starije generacije koju smo već upoznali – Franny i Jet, koje su nam poznate kao stare tete u “Čarolijama za svakodnevnu upotrebu”.

Franny, Jet i njihov brat Vincent (sinovi su uistinu rijetka pojava u obitelji Owens) mladi su tinejdžeri u New Yorku tijekom šezdesetih godina prošlog stoljeća. Oni instinktivno znaju da su drugačiji od svojih vršnjaka. No, njihova majka Susanna, želeći ih zaštiti od života koji je i sama prošla, određuje razna pravila kojih se moraju pridržavati: nema šetnji po mjesečini, nema ploča za vračanje, nema mačaka, nema gavrana… I najvažnije od svega – nema zaljubljivanja.

Naime, osim što je ovo obitelj vještica, ta obitelj ima i prokletstvo – za obitelj Owens ljubav je prokletstvo još od 1680. godine, kada je njihova pretkinja Maria Owens osudjena kao vještica zato što se zaljubila u krivog muškarca – Johna Hathornea, zloglasnog suca iz Salema koji se izvještio u slanju vještica na lomaču. Maria Owens, slomljena srca, proklela je cijelu obitelj Owens na nesretnu ljubav, kako bi ih zaštitila od slomljenog srca. Što to znači za naše mlade junake željne ljubavi – razumnu i srčanu Franny, prelijepu i povučenu Jet te odvažnog i karizmatičnog Vincenta?

Punio je osamnaest godina, ali osjećao se mnogo starijim. Majstor poricanja, majstor crne magije, majstor laži i usamljenosti. Kakav je on to čarobnjak kad sam sebi ne može dočarati sreću?

Ova knjiga je reprezentativan primjer magičnog realizma – žanra koji je meni izuzetno drag, a koji je obilježio rad velikih pisaca kao što su Gabriel García Márquez, Haruki Murakami ili Isabell Allende. Naravno, to su pisci ranga na kojem Hoffman definitivno nije, ali niti ne mora biti.

Ako niste do sad čitali knjige magičnog realizma, potrebno je znati da je magični realizam sporiji, poetičniji meditativniji i atmosferičniji žanr od klasične fantastike, stoga ako očekujete brzu i prštavu knjigu s magičnim bitkama, čarobnim štapićima, s akcijskim zapletima i obratima, s jasnom raspodjelom dobra i zla ili barem priču sa zanesenim happy endom – onda bi vas “Pravila magije” mogla razočarati. No, ako se otvorite njezinom sporijem ritmu, prekrasnoj karakterizaciji, bogatoj simbolici, sveprisutnoj melankoliji i meditativnom promišljanju o magiji koja u živote onih koji ju nose donose puno toga lijepog, ali i prokletog, onda bi vam se ova knjiga doista mogla svidjeti.

Čitati Alice Hoffman nalik je upadanju u dubok san, gdje su osjetila naglašena, a ljubav suvereno vlada. “Pravila magije” nisu izuzetak – kad sam započela s pričom o dvjema sestrama i bratu koje je ljubav proklela, a očajnički tragaju za njom – poželjela sam da se nikada ne probudim.
~ Jodi Picoult

Hoffman ovog knjigom produbljuje svijet magije koji već desetljećima gradi i taj svijet je doista izuzetno osmišljen. Magija je u detaljima, u sitnim “praznovjernostima” koje u ovom svijetu nisu praznovjernosti, u čarobnim napicima, u njihovim šarolikim (i često odbojnim) sastojcima. U ovoj knjizi, izgleda, postoji recept za sve, no vrlo često nosi i dalekosežne negativne posljedice.

Radnja je smještena u Americi šezdesetih godine prošlog stoljeća, u desetljeće ljubavi. To je turbulentan povijesni period i autorica ga je sjajno iskoristila za svoju priču. Novi duh vremena osjeća se u radnji i u likovima koji ga svojim postupcima i karakteristika zrcale.

Knjiga obiluje vrlinama, ali nadje se tu i pokoja mana. Dužina knjige bi bila jedna od njih, postojali su dijelovi knjige koji su se nepotrebno odužili. Takodjer, autorica je izgradila neke misterije koji se nisu razvili do kraja ili njihov vrhunac nije bio dovoljno snažan/logičan, s obzirom na nagovještaj.

“Pravila magije” možda jest roman o magiji, ali ultimativno je knjiga o ljubavi i obitelji. Na momente je toliko tragična da će vas srce zaboljeti, dok već u drugom trenutku zrači istinskom hrabrošću. Hoffman ovom knjigom gradi sagu bez očiglednog zapleta, ali s puno pouka o važnosti prave i istinske ljubavi, pa makar ona ponekad morala biti zapečaćena tragedijom.