MALE ŽENE – Louisa May Alcott

Izdavač: Iris Illyrica
Prevele: Petra Kljajić, Tatjana Radmilo, Irena Škarica
Naslov izvornika: Little Women
2019.

“Ne bi li bilo bolje da smo se sve četiri rodile kao dječaci?”


Knjiga “Male žene” spisateljice Louise May Alcott svevremeni je američki klasik na kojem su odrasli milijuni čitatelja, osobito žena.

U Hrvatskoj je posljednji put prevedena 1996. godine (prevoditeljica Tatjana Jukić), a ovih dana kod nas prolazi kroz pravu malu renesansu, pa tako nam se osim ovog izdanja Naklade Iris Illyrica (u prijevodu Petre Kljajić, Tatjane Radmilo i Irene Škarice) uskoro smiješi i izdanje izdavačke kuće Znanje koja je doradila prijevod gore spomenute Tatjane Jukić.

Iako je ovo pomalo neobična izdavačka situacija, jedna kojoj se kuće sasvim sigurno ne vesele, kao čitatelji možemo se samo radovati ovoj novonastaloj pletori izdanja kojih je (pre)dugo nedostajalo u knjižarama, knjižnicama i na kućnim policama.

Autorica Louise May Alcott

Roman “Male žene” napisala je Louise May Alcott, a izašao je u dva odvojena sveska 1868. i 1869. godine. Roman je požeo nezapamćen uspjeh, stvarajući vlastiti žanr, a s vremenom su uslijedili i nastavci. Njih ćemo, nadamo se, na hrvatskom jeziku imati prilike pročitati sljedeće godine.

Priča prati četiri sestre, a svaka je posve različita od druge: najstarija Meg koja se bori s taštinom; temperamentna Jo koja ima eksplozivnu narav; tiha Beth koju krasi krajnja povučenost; te najmlađa Amy koju, baš poput loknica, kiti ambicija.

Na početku knjige djevojke su vrlo mlade, tek u pubertetu, a zajedno s majkom s nestrpljenjem očekuju svako pismo od voljenog oca koji je na bojištu za vrijeme američkog Građanskog rata. Tu se negdje uvijek vrzma i njihov prijatelj Laurie, imućan vršnjak koji živi u susjedstvu, a koji rado sudjeluje u svakoj etapi odrastanja dragih nam djevojaka. Ni jedan nestašluk nije propustio. 🙂

Kroz sljedećih desetak godina njihovi se životi razvijaju u kojekakvim smjerovima, pa tako i knjiga od početne zanosne naivnosti korača prema sve ozbiljnijim temama i sve drastičnijem razvoju likova.

Alcott je knjigu napisala sa snažnom inspiracijom u vlastitoj obitelji u kojoj se poticala samostalnost na kakvu rijetko nailazimo u ženskoj literaturi toga vremena. Naša mala fiktivna obitelj nekoć je bila vrlo bogata dok danas žive u oskudnim uvjetima, i to ih je naučilo kako da ne izgube fokus na stvari koje su doista bitne: obitelj, podrška, integritet i rad.


“Mlade dame u Americi vole neovisnost isto kao i njihovi preci, a ovdje se cijeni i poštuje što se same održavaju.”


Ova bliska obitelj nikad ne očajava, njezini članovi se snažno oslanjaju jedni na druge, a mlade djevojke se od malena upućuje na neovisno donošenje odluka ( čak i kad su pogrešne), dok ih spol ne sprječava da novčano doprinose boljitku obitelji kroz vlastito zalaganje i rad, već prema talentu i sklonosti svake od djevojaka.

Kroz konkretizaciju svakodnevne samostalnosti kojom se žene obitelji March ponose, autorica na mala vrata uvodi i temu koja je pomalo radikalna u svom feminizmu: ideju da žena ima pravo na vlastiti rad, na vlastito mišljenje i na vlastite odluke.


“Sumnjam da ću se ikad udati. Sretna sam ovakva kakva jesam i previše volim svoju slobodu da bih je se olako odrekla zbog bilo kojeg smrtnika.”


I dok se prvi dio romana, unatoč kvaliteti, čita gotovo kao lista pouka iz djetinjstva, drugi dio (“Dobre supruge”) raste sa svojim heroinama i hrabro opisuje mlade djevojke na pragu jedne nove dionice – one u kojoj pronalaze (ili ne pronalaze) muškog partnera za cijeli život. Četiri različite djevojke i ovaj put problematici pristupaju na četiri sasvim različita načina, i ja iskreno ne znam koji me više oduševio.

Dopadljivo, slatko, ali moćno pisanje autorice kao da je poteklo iz moderne perspektive i zapravo nam dokazuje da su obiteljski odnosi, razlike između spolova, udvaranje a osobito brak uvijek imali iste probleme, samo se o njima nije uvijek na jednako iskren način i pisalo. Zaboga, koliko nam je divnih opisa svakodnevica promaklo zbog ove oskudice! Za primjer uzmimo ovaj fantastičan opis situacije u kojoj se zatekla jedna mlada majka:


“Bila je razdražljiva i iscrpljena od bdjenja i brige te je zapala u ono nerazumno duševno stanje koje i najbolje majke katkad iskuse kad ih pritisnu obiteljske brige, kad ih nedostatak kretanja liši vedrine, a prevelika posvećenost čajniku, tom idolu američkih žena, svede ih na klupko živaca bez mišića.”


Izdvojite mi mladu majku koja se nije zatekla u ovakvim ili sličnim promišljanjima!

Snažna ženska perspektiva ne preza pred dobrim, ali i lošim stranama takvih odnosa, ne boji se ružnoga, a da pritom knjiga nikad ne gubi svoju dražesnu stranu.

Namjerno sam nejasna, ne želim ulaziti u detalje knjige, ne želim vam je pokvariti (za malo više detalja pročitajte izvrsnu recenziju s bloga Life&Socks), ali htjela bih vam naglasiti koliko spretno i odlučno ova knjiga sa svakom svojom stranicom produbljuje ama baš svaku temu koje se dohvati.

Sasvim mi je jasno zašto je knjiga “Male žene” toliko popularna toliko dugo nakon objavljivanja baš kao što mi je sasvim jasno zašto je postala takav hit odmah po objavljivanju. Pa i sama Jo u jednom trenutku promišlja: “Što je to u jednoj običnoj, jednostavnoj pričici da ju ljudi toliko hvale?”

I tada, baš kao i danas, puno je lakše i pisati i čitati o strastvenim nerealnim pretjerivanjima nego progovoriti o svakodnevici i likovima iskreno, bez uvijanja. Naravno, obitelj March je sasvim sigurno idealizirana, ali ona je još uvijek stvarna, gotovo opipljiva u svojoj uvjerljivosti.


“Da je Jo kojim slučajem bila junakinja kakve poučne pripovijetke, u tom bi je razdoblju života valjalo prikazati kao pravu sveticu koja se odriče zemaljskih dobara i putuje svijetom čineći dobro, s turobnim šeširom i džepovima punim vjerskih pamfleta. No, vidite, Jo nije bila junakinja nego obična djevojka od krvi i mesa koja se hrvala sa životom kao i stotine drugih te se ponašala u skladu sa svojom prirodom, bivajući tužna, ljutita, ravnodušna ili poletna, već prema raspoloženju. Vrlo je pohvalno obećati da ćemo biti dobri, no takvima ne postajemo preko noći; potrebno je mnogo mukotrpna truda, i to truda svih nas zajedno samo kako bi se jedan od nas uopće zaputio u pravom smjeru.”


Knjiga “Male žene” iskreno se obraća svakodnevnim ženama i progovara im jezikom koji one mogu razumjeti. I baš kao i junakinje, knjiga “Male žene” je fokusirana, odvažna, mila i dražesna, sve u isto vrijeme, uz predivan komentar o važnosti obitelji.

Topla priča, predivni karakteri, uvjerljivi dijalozi i snaga iznimnog pisanja zaista su kombinacija za jedan svevremeni klasik. Već sad jedva čekam da se ovoj knjizi ponovno vratim.

Knjigu “Male žene” možete kupiti na Hoću knjigu web shopu.


Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s