Izdavač: Hangar7
Preveo: Boris Marciuš
Naslov izvornika: Abaddon’s Gate
2018.
“Riječi su mu bile pune nade i prijetnje.
Poput samih zvijezda.”
“Abadonova vrata” treći je nastavak voljenog mi serijala “Prostranstvo”. Riječ je o vrlo popularnom serijalu koji dio te sreće duguje i ekranizaciji – TV serija “The Expanse” upravo najavljuje četvrtu sezonu. Seriju još uvijek nisam pogledala, htjela sam još malo dublje ući u serijal knjiga, ali mislim da bih uskoro mogla i upaliti televizor.
James S. A. Corey spisateljski je duo čiji su članovi Daniel Abraham, američki pisac, scenarist i producent te Ty Franck, koji može svašta u životu postići, ali će mu svejedno na svakom životopisu najistaknutije stajati da je asistent G. R. R. Martinu. Oh, nepravednog li svijeta, jer Ty će, iako tek asistent, svoj vrlo popularan serijal po kojem se snima vrlo popularna TV serija, izgledno, ipak završiti. 🙂
No, dobro. Gdje smo ono stali… Aha, “Abadonova vrata“!
“Čovječanstvo je dobilo odgodu izvršenja smrtne kazne na dvije milijarde godina na koju nije ni znalo da je osuđeno, ali je to vrijeme isteklo. Mogli su se jedino koprcati i vrištati.”
O knjiškom serijalu “Prostranstvo” dosad sam imala samo riječi hvale. Prvi i drugi dio sjeli su mi “k’o budali šamar“. Teško je ne uživati u ovom pitkom štivu velike priče, interesantnih ideja i još interesantnijih likova. Serijal nema što nema: uvjerljivi svijet, svemirske bitke, političke smicalice, ogromne uloge, a bome i izvanzemaljce. Prava raskošna svemirska opera! I sve je nekako upakirano u prozračan, čitak tekst koji ne komplicira više nego što li je potrebno i koji se taman dovoljno fokusira na karakterizaciju likova kako bi se s pričom dovoljno povezali.
Svaka knjiga konstruirana je tako da je svako poglavlje orijentirano na jedan lik, a svaka knjiga na njih nekoliko. Iako se neki likovi, kao što je glavni lik Holden, ponavljaju iz knjige u knjigu, svaki nastavak nam donosi i neke nove karaktere. Meni osobno, upravo su ti novi likovi marsovske ratnice Bobbie i ludoglagoljive zemaljske političarke Avasarale serijal podigle na novu razinu u drugom nastavku “Kalibanov rat” (recenziju možete pročitati ovdje”).
I moram priznati, da su mi upravo neki novi likovi u “Abadonovim vratima” doživljaj serijala pomalo spustili.
U knjizi “Abadonova vrata“, uz Holdena, upoznajemo Melbu, kćer zloglasnog Maoa koja se silno želi osvetiti Holdenu zbog onoga što je učinio njezinom zločinačkom ocu. Upoznajemo Bika, šefa sigurnosti na Behemothu, ogromnom brodu kojeg smo u prvom nastavku upoznali kao Nauvoo. Upoznajemo i Anu, metodističku pastorku koja se s grupom religijskih predstavnika upućuje prema izvanzemaljskom artefaktu koji služi kao portal u nepoznati dio svemira u kojem vrijede neki novi zakoni fizike.
Naravno, sve što može poći po zlu pođe po zlu i grupica brodova na kojima se nalaze svi naši junaci zatekne se s krive strane Prstena, na milost i nemilost svemirske stanice koja s te druge strane svemira ima moć nad zakonima fizike o kojima itekako ovisi sigurnost svakog putnika na tim brodovima.
Iako sam Bika odmah zavoljela, taj stari jarac s velikim iskustvom odmah se pokazao kao zanimljiv i dosljedan lik, Melba i Ana mi nikad nisu sjele kao likovi koji žive van krajnje svrhe koju su im autori zadali. Čak je i Holden bio naivniji nego inače.
Vratio nam se i Miller, lik kojeg sam zavoljela u prvom nastavku. On, naravno, više nije Miller, nešto je drugo, nešto je umjetno, nešto je više, iako zapravo manje. Miller je A.I. koji bi nas trebao voditi kroz odgovore za kojima žudimo od onog trenutka kada smo još u “Buđenju Levijatana” shvatili da u serijalu ima i izvanzemaljaca. No, ovaj Miller je čudan… Običniji nego što bi očekivali, pomalo nespretan, neuvjerljiv. Dao nam je neke odgovore, iako su konfuzni.
Izvanzemaljci unutar izvanzemaljaca unutar izvanzemaljaca, i jasno da je ono što ih je dočekalo s druge strane prstena veće nego što su mogli i zamisliti. Oh, kako li je malena ljudska vrsta u usporedbi s velikim igračima u svemiru. I koliko su bezvezne naše male međuplanetarne razmirice.
“Kad vidiš sobu punu kostiju, možeš jedino znati da je netko ubijen. Ti si grabežljivac sve dok ne postaneš plijen.”
Priča se, umjesto politike, u ovom dijelu malo više posvetila religiji, fanatizmu svake vrste, ali i idejama drugačijosti te našoj beskonačnoj sposobnosti da pucamo na sve što ne razumijemo (“majmuni s puškama“, jel’te), i bilo je tu dobrih trenutaka koji bi bili još snažniji da mahom nisu dolazili iz smjera “Mary Sue” lika propovijednice Ane.
Ipak, na kraju dana, razumijem da autori nisu imali lak zadatak u knjizi “Abadonova vrata“. Tempo kojim objavljuju ove knjige nezahvalan je, a ovim nastavkom su tek otvorili pravu priču u serijalu. Serijal je prerastao Sunčev sustav i to je baš uzbudljivo! Ovu je knjigu bilo nesumnjivo teže napisati nego prethodne nastavke. Da, neki konci su se previše opustili, no ovo je daleko od loše knjige, ima tu lijepog i uzbudljivog pisanja, a znam da u serijalu neki od najboljih nastavaka tek dolaze.
Na kraju krajeva, svaki ambiciozan serijal ima bolje i lošije nastavke. Nek je ovo njegov najlošiji, a ja nokte grizem u iščekivanju četvrtog koji je u hrvatskom prijevodu najavljen za – uskoro. 🙂
Knjigu “Abadonova vrata” možete kupiti na Hoću knjigu web shopu.
Knjige su moj svijet 