Odgađala sam ovaj popis, uz geslo: možda do kraja godine pročitam još koju najbolju od najboljih. I evo me na posljednjoj knjizi godine. Iako je dobra, nije joj mjesto na ovome popisu. 🙂
Dame i gospodo knjigoljupci, ovdje je ultimativna lista pet (5!!!) najboljih naslova koje sam pročitala u 2019. godini! Bila je ovo dobra i odvažna čitalačka godina, i zaista je bilo teško odabrati samo pet naslova koji će zasjesti na tron.
Osobnost mi je takva da mi je teško secirati i izvući samo ono bitno. Sažimanje mi teško ide, osjećam se sigurnije odlazeći u širinu. Izdvojiti samo pet naslova svojevrstan je izazov, ali bilo mi je izuzetno važno fokusirati se na zaista najbolje od najboljih.
Evo ih.
Katherine Arden – Zima za vješticu | “Zimska noć” #3
Preveo: Vladimir Cvetković Sever
Izdavač: Mitopeja
“Jurcala sam kroz mrak, ne bih li spasila sve koji me trebaju. Činila sam dobro i činila sam zlo, ali ja nisam ni jedno ni drugo. Ja sam samo ja.”
Nije tajna da sam pomalo zaluđena serijalom “Zimska noć”. Zaista ne postoji aspekt ovog serijala koji me nije oduševio. Kada mi se treći i posljednji nastavak ove sage pojavio u rukama, znate što? Bojala sam ga se pročitati! Što ako nije toliko dobar? Što ako razočara? Ili možda najgore od svega, što ako je samo…ok?
Što ako završi na mojoj listi najboljih pročitanih knjiga samo kako bih hommagirala serijal koji je na svojim počecima bio genijalan, a završio bezveze, u frivolnom pokušaju da zbog posljednje sezone/nastavka nagradim cijeli pothvat, baš kao što je Akademija Oscarima ovjenčala film “Gospodar prstenova: Povratak kralja” ili baš onako kako je posljednja sezona serije”Igre prijestolja” dobila sve nagrade ikad iako se ja još uvijek pravim da zadnja sezona nije nikada ni snimljena?
Ne. To nije slučaj. “Zima za vješticu” me iskreno oduševila i razgalila. Ta knjiga je famozan završetak jednog odličnog serijala te punokrvan član ovog popisa.
Recenziju za knjigu “Zima za vješticu” možete pročitati ovdje.
Darko Cvijetić – Schindlerov lift
Izdavač: Buybook
“Liftovima, velikim (marke Schindler) izvozili su umrle i teško bolesne, liftovima su odlazile mladenke i odlazilo se u rat.”
Zaista je teško (ponovno) opisati čudesnost ove knjige, ali vjerujem da je dio vas već primijetio da oni koju su knjigu pročitali mahom o njoj pričaju u zanesenim, podbuhlim, suznim superlativima. Toplo, graciozno, poetski, dušom nabijeno anti-ratno štivo o jednoj zgradi (s liftom marke Schindler) koju je rastavio rat. Ako bih morala izdvojiti jednu knjigu koja mi je obilježila 2019. godinu, to bi bila ova.
Recenziju za knjigu “Schindlerov lift” možete pročitati ovdje.
Adrian Tchaikovsky – Djeca vremena
Preveo: Igor Rendić
Izdavač: Hangar7
“Pauk je bio golem, ali i dalje pauk. Mogao bi ga zdrobiti. Mogao bi raskoliti njegovu dlakavu ljusku i raštrkati mu iskrivljene noge na komadiće. Mogao bi u tom posljednjem trenutku biti čovjek. Mogao bi odati počast svojoj sposobnosti uništavanja.”
Ono što me posebno veseli jest činjenica da sam ovu knjigu pročitala prije nekoliko godina. U 2019. godini sam je poželjela pročitati opet, ususret hrvatskom izdanju. Je li izdržala test vremena? Ne samo da je izdržala nego me ponovno oduševila. Znanstvena fantastika u svoj svojoj raskoši i s ogromnim srcem, to je knjiga “Djeca vremena”.
Recenziju knjige “Djeca vremena” možete pročitati ovdje.
Eimear McBride – Manji smo boemi
Prevela: Anda Bukvić Pažin
Izdavač: Fraktura
“I ja tebe volim, kažem Zašto ti je toliko dugo trebalo? Onda gledam kako i kroz njega prolaze. Vidim ga kako onda zna da ga volim. Smiješi mi se. Ja se smiješim njemu. I pad koji se spremao sad je tu. Pozdravljamo ga. Hvatamo se i padamo. Jedva čekamo doznati koliko duboko.”
Ova knjiga možda je najčudnije štivo koje sam ikada pročitala. Ovaj eksperiment toka svijesti hvata se u koštac s svetim gralom književnosti – intimom između dvoje likova. Ta intimnost, ipak, najčešće izmiče pred ograničenjem riječi i rečenica. I onda dođe Eimear, sve to razvali, ignorirajući ustaljene postavke i pravila pisanja.
Ne mogu vam u jednom paragrafu opisati ovu knjigu, ohrabrujem vas da pročitate recenziju, a nakon toga (možda) i knjigu.
Recenziju knjige “Manji smo boemi” možete pročitati ovdje.
Mario Benedetti – Primirje
Prevela: Željka Lovrenčić:
Izdavač: Iris Illyrica
“Bivala je dio mene, počela se pretvarati u mene kao da se neka rijeka previše miješa s morem i na kraju postane slana kao i ono.”
Knjiga “Primirje” bila je jedna od prvih knjiga koje sam pročitala ove godine i odmah je u startu podigla ljestvicu kvalitete koju sam ganjala tijekom cijele godine. Intimna, naizgled jednostavna, poetska, mila i moćna ispovijest muškarca koji pod “stare dane” ponovno otkrije istinsku ljubav.
Bilo se predivno zaljubiti u ljubav čitajući ovu čudesno napisanu knjigu. Mario Benedetti fantastičan je pisac.
Knjige su moj svijet 