Izdavač: V.B.Z.
Prevela: Ana Knežević
Naslov originala: The Silent Patient
2019.
“A ZAŠTO ONA ŠUTI?”
Euripid, Alkestida
Psihoterapeut Theo zadovoljan je novom prilikom u karijeri. Dobio je posao na strogo čuvanom forenzičkom odjelu – The Grooveu. Theo voli svoj posao, ispunjava ga nakon vlastitog traumatičnog djetinjstva, ali Theo ovaj put ima i skriveni motiv. Na tom odjelu obitava Alicia, žena koja je šest godina ranije okrutno ubila svog supruga. Otada nije prozborila ni jednu jedinu riječ. Theo, pun profesionalne znatiželje, ali i naizgled iskrenog suosjećanja silno želi doprijeti do Alicije. Možda joj upravo on pomogne da ponovno pronađe svoj glas i ispriča istinu o zločinu koji ju je slomio.
U moru trilera osobno mi nije lako pronaći neki koji će me oduševiti. Razumijem da nisam nužno ciljana publika, za psihološkim trilerima posežem rijetko i svjesna sam da su mi očekivanja ponekad pretjerano velika. Ipak, s vremena na vrijeme razvijem potrebu pročitati nešto zabavno iz ovoga žanra i, moram priznati, frustrira me koliko je teško naći knjigu koja će me zadovoljiti.
“Odabir ljubavnika vrlo je sličan odabiru terapeuta”, rekla je Ruth tada. “Moramo se zapitati je li to netko tko će biti iskren, saslušati kritike, priznati svoje pogreške i neće obećavati nemoguće.”
Stoga me iznenadilo kad me je “Nijema pacijentica” uhvatila već od prve stranice. Iako ne mogu reći da me oduševila (bilo je tu plitkosti, praznog hoda, naivnih karakterizacija, detalja koji se nisu razriješili, a i voljela bih da je naša tiha junakinja dobila mrvicu više autorove pozornosti, ironično je da ju je upravo Michaelides u prijelomnim trenucima najviše ušutkao), uživala sam u priči, u vještom plesu između dvoje glavnih likova, u simbolici isprepletenoj s grčkim mitom o Alkestidi, zaintrigirao me taj misterij žene koja odbija progovoriti, a dirnula me i izuzetna posvećenost autora da ilustrira kako je to biti na oba kraja psihoterapije.
Znamo, ovo je triler. Cijela knjiga može biti sjajna, ali ako posljednji veliki obrat nije uvjerljiv, sve propada u vodu, zar ne? Možda ne bi trebalo biti tako, ali to je takav žanr i teško je izbjeći razočaranje ako ta završnica nije zadovoljavajuća. Ovdje se “Nijema pacijentica”, meni osobno, istinski iskazala. Obrat nisam predvidjela, okrenuo je priču naglavačke i mnogo toga objasnio. Preplavili su me tuga, šok, ali i ushit i zadovoljstvo. Baš onakav neki uvrnut miks osjećaja koji i tražim prilikom čitanja psihološkog trilera.
“Neizražene emocije nikada neće umrijeti. One su sahranjene žive i pojavit će se kasnije na mnogo ružnije načine.”
Sigmund Freud
Sve u svemu, “Nijema pacijentica” pitak je, originalan i uvjerljiv triler, i lako ga je preporučiti ne samo ljubiteljima žanra nego i svima onima koji se sa žanrom, kao i ja, povremeno malo muče.
Knjigu “Nijema pacijentica” možete kupiti na Hoću knjigu web shopu.
Knjige su moj svijet 