SCHINDLEROV LIFT – Darko Cvijetić

Izdavač: Buybook
2018.

“U ljude koji su ubijali, kao u sobu na koju nitko ne kuca, nadire vlaga.”

Mlada sam, znam. Rat sam doživjela kao djevojčica. I imala sam sreće. Izuzev nekoliko situacija koje su bile opasne te izuzev nekoliko noći koje sam provela u podrumu, u ratu nisam nikoga izgubila. Možda najbitnije od svega, ja u ratu nisam gledala ljude koje volim i poštujem, prijatelje i susjede, kako povampiruju zbog ideologije, kako dopuštaju da ih mržnja, u trenutku, zaposjeda poput nekog demona.

“Svi su to znali, svi su to šutjeli, svi su se nagutali pustinje i smrti, i zanijemili punih usta. Samo je Šime jednom pijan, došavši s ratišta vikao poderavši krajnike na soliter: “Vi komšije, vi ljudi, ma vi ste obične pičke… pa rođene ste komšije pobili, debilčine komunističke!”

Ali gledala sam isto u svom narodu, i u susjednom. Odgajale su me te slike. Izgubila sam – nešto. To krvavo razjedinjavanje istoga tijela obilježilo je i mene. I znate što? To boli. Boli duboko. Pokušala sam suprugu objasniti ovu bol, ali nije u potpunosti razumio. Kao ruski Židov on zaista razumije mržnju. Razumije koncept “mi protiv njih”. Razumije narodnost i vjeru. Ali ne razumije trenutak u kojem se voljeni susjedi, koji su godinama život gradili zajedno, okreću jedan protiv drugoga. Ne razumije “bratomorstvo” na toj razini.

“I gdje se zaturio onaj smijeh s useljavanja. S proslave desetogodišnjice useljenja? Gdje su nestale zajedničke proslave Nove godine i Dana Republike, kad je čitava zgrada mirisala na sarmu i kolače i jabuke na kredit po balkonima?”

Također, dio sam generacije koja se ne želi zadržavati na ratu. Želimo krenuti dalje. Želimo čitati knjige domaćih autora koji se ne bave ratnim temama. Iako se s tim slažem, isto tako, mislim da ne rat ne možemo izbrisati, dio je našeg nasljeđa, i možda je ključ ne u potpunom ignoriranju nego u zdravijem odnosu prema toj temi, u ravnoteži.

Ključ je svakako u pravim knjigama. I vjerujte mi, “Schindlerov lift” prava je knjiga.

Darko Cvijetić je bosanskohercegovački pisac, redatelj, dramaturg i glumac. Piše pjesme i kratke priče, režiser je i dramaturg u Pozorištu Prijedor, svestranosti mu ne manjka.

O knjizi “Schindlerov lift” slušam od kada je izašla, hvalospjevi okružuju ovu malu knjigu od njezinog objavljivanja. Ne znam što me navelo da je konačno uzmem u ruke baš na taj dan (18. studenoga), ali uzela sam je. I pročitala u dahu.

Ja ne znam pisati recenziju za ovakvu knjigu. Pročitati tisuće knjiga, napisati stotine recenzija, organizirati dojmove, graditi poantu, opisivati ideje, stvarati zaključke, na kraju krajeva, suditi nečiji rad… I onda dođe ova knjiga i ja ne mogu. Osamdeset stranica odnijelo mi tlo pod nogama.

Ovo je knjiga koju sam proplakala. “Schindlerov lift” dušom je iscrtana knjiga o jednoj zgradi u jednom Prijedoru, u jednom ratu. Cvijetićevoj zgradi, Cvijetićevom Prijedoru. Ta zgrada, kao i njegov lift (marke Schindler) postaje simbol cijele jedne zemlje, i ne samo jedne.

“Liftovima, velikim (marke Schindler) izvozili su umrle i teško bolesne, liftovima su odlazile mladenke i odlazilo se u rat.”

Kratka poglavlja nelinearno opisuju periode od nekoliko desetljeća: od radosnog useljenja u Crveni soliter do turobnog postratnog raspoloženja kad prokletstvo ratnog ubijanja još uvijek visi nad zgradom, gradom, zemljom, nad dušama i sudbinama.

Raspisala bih se o stilu, koji je božanstven. Raspisala bih se o tome kako Darko ubire motive i strateški ih raspoređuje po pričama kako bi postigao maksimalni efekt kod poentiranja. Pričala bih vam o Darkovoj elokvenciji koja kao da nije s ovoga svijeta. Pričala bih vam o humoru i najprizemnijem ljudskom mraku koji se u ovoj knjizi međusobno isprepliću. O prokletstvu koje preživljava rat. O simbolici koja je sveprisutna. O Darkovoj dobroti koja se kao jutarnja rosa zadržava na stranicama.

“Svi ti mrtvi, od kojih su čahure bile vrjednije.”

Zaista, Darko je kazališnom preciznošću, pjesničkom slikovitošću, bez zareza viška i sa srcem na panju napisao veliku knjigu u bezbožno malo stranica. Rascijepala mi je unutrašnjost, preuredila bitak i sastavila u novu osobu.

I ako morate pročitati jednu knjigu o ratu… neka to bude ova.