DJECA VREMENA – Adrian Tchaikovsky

Izdavač: Hangar7
Preveo: Igor Rendić
Naslov izvornika: Children of Time
2019.

“Ovo je budućnost. Ovdje će čovječanstvo napraviti sljedeći veliki korak. Ovdje ćemo postati bogovi.”


Adrian Tchaikovsky poznato je ime žanrovskog pisanja. Kod nas nije prevođen do knjige “Djeca vremena“, ali nadam se da to neće biti i posljednja njegova knjiga prevedena na hrvatski. Poznat je po svom fantastičnom serijalu “Shadows of the Apt“, koji broji deset romana i tri zbirke priča, trilogiji “Echoes of the Fall“, te po samostalnim romanima “Cage of Souls” i “Dogs of War“. “Djeca vremena” također je dio serijala, novi nastavak “Children of Ruin” (na engleskom jeziku) očekujemo sljedeći mjesec.

Autor Adrian Tchaikovsky

Djeca vremena” izuzetno je uspješan SF roman za kojeg je autor 2016. godine nagrađen i prestižnom nagradom “Arthur C. Clarke”. Ne čudi, pisanje Adriana Tchaikovskog podsjeća na pisanje Arthura C. Clarka, jednog od najdražih mi pisaca.

Već se nekoliko godina šapuće i o ekranizaciji, prava su otkupljena, ali nekako sam skeptična. Nisam sigurna da smo već dovoljno razvijeni u području CGI-a, ovu priču nije lako prebaciti na ekran. Zašto? Za čas će vam biti jasno, čim vam malo prepričam radnju. 🙂

Priča nas, barem u početku, odvodi u ne tako daleku budućnost. Čovječanstvo se razvilo i raširilo na druge planete. Ti strani svjetovi i nisu povoljni za održavanje života, stoga se aktivno teraformiraju – sustavno mijenjaju kako bi bili nalik Zemlji. Jedna od takvih planeta rezervirana je za poseban projekt kojeg nadgleda Dr. Avrana Kern. Ona je, sasvim sigurno, ego manijak, ali je briljantna u onome što radi. Plan je da na planet, koji je bogat florom i faunom nalik na planet Zemlju, spusti skupinu majmuna te spremnik posebno dizajniranog virusa koji bi majmunima omogućio ubrzanu evoluciju. Do dolaska ljudske kolonije, majmuni bi bili dovoljno civilizacijski razvijeni kako bi služili kao savršeni pomoćnici svojim ljudskim gospodarima. No, u jednom prijelomnom trenutku cijeli taj plan ode k vragu.

Fanatična teroristička organizacija kojoj je cilj da čovječanstvo vrati u neka jednostavnija vremena, kada ono nije bilo toliko ovisno o znanosti i tehnologiji, napadne svemirski brod Dr. Kern koji orbitira oko novog planeta. Kern je prisiljena napustiti brod, a u nesreći pogibaju svi majmuni. Ona odlazi u kriogenski san u svojoj maloj kapsuli koja je upala u orbitu planeta, kako bi lakše pričekala pomoć kojoj će trebati dvadeset godina da stigne do nje.

Ipak, pomoć ne stiže. Napad je bio sinkroniziran s drugim napadima, kako na Zemlji, tako i na ostalim planetima i svemirskim postajama. Njezin san ne traje desetljećima, već tisućljećima, a dok čovječanstvo na izoliranoj Zemlji uništava samo sebe, na Kerninom planetu preživljava samo virus koji pronalazi najneočekivanije domaćine – pauke. Ubrzanom evolucijom oni se razvijaju slobodno, vođeni inteligencijom virusa koji ih usmjerava jedne prema drugima, uči surađivati te ih nagrađuje visokom inteligencijom i beskrajnom znatiželjom.


Uzneseni, prisjetio se izraza. Uznesenje zvijeri.


Radnja skače dvije tisuće godina u budućnost i civilizacija pauka je moćna, dok Avranu Kern iz sna budi zalutali brod s posljednjih nekoliko stotina tisuća pripadnika ljudske vrste, koji očajnički trebaju novi planet za život, koji nemaju pojma da je planet dom civilizaciji inteligentnih pauka, i koji baš i ne znaju kako dijeliti dom, osobito s ovim stvorenjima koja kao da su ispala iz ljudskih noćnih mora.

Uf, ne sjećam se kad sam se zadnji put toliko dala da pošteno napišem sinopsis. Jednostavno, teško ga je sumirati u jedan paragraf. Da sam vam napisala da je knjiga (samo) o uznesenim paucima, zahvalili bi mi se i okrenuli na peti. Tko želi čitati o paucima, pobogu? Iskreno, da sam ja to znala prije nego li sam prvi put čitala knjigu, ne bih je ni ja uzela u ruke. Srećom, o knjizi nisam znala ništa kada sam je prvi put krenula čitati. Nekad je to zaista bolje. 🙂

Kamen temeljac ove priče autorovo je znanje iz područja zoologije. Naime, iako je na kraju završio kao odvjetnik, upravo mu je zoologija bilo veliko područje interesa na fakultetu, i upravo je zoologija znanost koja hrani većinu njegovih knjiga, pa tako i ovu. Razina detalja kojima priča obiluje, detalja koji istinski slave onaj znanstveni dio u znanstvenoj fantastici, izuzetna je. Stil pisanja pomalo je dokumentaristički, i to onaj u kojem naraciju dokumentarca provodi David Attenborough svojim objektivnim, ali i toplim, znatiželjnim, suosjećajnim pristupom.

Perspektiva skače s raznih generacija pauka na posadu broda Gilgameš, zadnje, jadno uporište zemljana. Sudar tih dviju civilizacija neminovan je, i kako knjiga odmiče ulozi su sve veći, osobito jer i mi kao čitatelji osjećamo sve veću povezanost s obje strane. A jasno je… nema tu mjesta za suživot. Jednom kad do sudara dođe, jedno će uništiti drugo.


“Pauk je bio golem ali i dalje pauk. Mogao bi ga zdrobiti. Mogao bi raskoliti njegovu dlakavu ljusku i raštrkati mu iskrivljene noge na komadiće. Mogao bi u tom posljednjem trenutku biti čovjek. Mogao bi odati počast svojoj sposobnosti uništavanja.”


Iako knjiga obiluje snažnim temama (spolna neravnopravnost, rat, politika, komunikacija…) centralna tema ove knjige upravo je empatija. Virusov prvi korak u evoluciji pauka bila je suradnja. Kroz generacije i generacije pauci upravo suradnju stavljaju kao prioritet, čak i kad su prisiljeni krenuti u rat s npr. kolonijom evoluiranih mrava ili rat s drugim gradovima pauka – ratove koje istinski izbjegavaju pod svaku cijenu, ali ratove koji su ponekad neminovni. Neminovan je i rat između ljudi i ovih naših paučića, i glavno je pitanje… ima li i tu mjesta empatiji – kad pred sobom imaš bića koja su toliko drugačija od sebe?


“Život nije savršen i pojedinci će uvijek imati mane ali empatija – čista nemogućnost da one oko sebe vidite kao išta osim vlastiti narod – na kraju pobjeđuje.”


Djeca vremena” je knjiga koja me ovih dana iznova podsjetila zašto sam se, još kao djevojčica, zaljubila u znanstvenu fantastiku. Ova knjiga raskošno je i promišljeno štivo, utemeljeno na znanstvenim činjenicama, ali koje zadire u neke puno veće istine, one koje nisu znanstveno mjerljive, a neopisivo su važne. To je knjiga koja uzima tako strana bića kao što su pauci i kroz njih nas podučava što je to istinska humanost i što je to što nas, na kraju dana i na kraju svemiru, uistinu čini ljudima.

Knjigu “Djeca vremena” možete kupiti na web shopu Hangara7.


Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s