FRANKENSTEIN – Mary Shelley

Izdavač: Šareni Dućan
Preveo: Saša Drach
2018.

“Zašto se čovjek hvali osjećajima uzvišenijima od onih koje pokazuju zvijeri? One time samo postaju još vrjednija bića.”


Frankenstein ili moderni Prometej” je roman napisan u devetnaestom stoljeću, a napisala ga je autorica Mary Shelley. Roman prati Victora Frankensteina, mladog znanstvenika koji na neobičan način, spojem znanstvenog i okultnog, uspijeva oživiti truplo načinjeno od različitih dijelova različitih tijela.

S vremenom se čudovište odvaja od svog stvoritelja, u svom progonstvu od tabule rase postaje samosvjesno biće, uči o životu, o jeziku, o umjetnosti i filozofiji. Nakon silnih razočaranja vraća se Victoru i zahtjeva družicu, da ne bude sam, jer shvaća da će među ljudima uvijek biti samo autsajder i čudovište. Frankenstein, svjestan da je stvorio nešto potencijalno vrlo opasno, mora dobro razmisliti može li to učiniti za čudovište koje je sam donio na svijet.

Autorica Mary Shelley

Mary je na ideju ove knjige došla u izazovu potaknutom od strane, ni manje ni više, Lorda Byrona s kojim su ona i njen muž prijateljevali. Isprva kratka priča s vremenom je razvijena u punokrvni roman, začinjen kojekakvim konotacijama o tom vremenu, simbolikom i filozofijom. Roman istovremeno posjeduje elemente gotičkog romana kao i elemente romantizma, a smatra se i začetnikom znanstvene fantastike.


“Svi ljudi mrze bijednike, a kako li tek mrze mene, koji sam najjadniji od svih živih bića?”


Za početak, moram priznati da sam imala veća očekivanja od knjige. Nedostajalo mi je atmosfere i detalja, ali najviše me zamorila opširna ispovijest glavnog lika. Victor Frankenstein nije baš pretjerano zanimljiv, a ni grandiozan lik kojega sam očekivala. Malen je, pomalo djetinjast, zaštićen od stvarnog života. Goni ga nešto ambiciozne znatiželje i mala količina uskogrudnog bunta, nema dobar uvid u posljedice svojih postupaka. I bože, što taj voli pričati…

Iskreno, iritirao me. Očekivala sam veliki konflikt o tome tko je čudovišniji, Frankenstein ili njegovo čudovište, ispalo je da je Victor čudovišan ponajviše u svojoj slabosti i razmaženosti. Pretpostavljam da je to dovoljno i svakako se razvilo do kraja knjige.

Da se razumijemo, karakteri imaju pravo biti iritantni, imaju pravo živcirati čitatelja, imaju pravo biti slabi i nedosljedni. Nije li upravo u tome dio njihove životnosti i ljudskosti na papiru?

Sve to možda upućuje i na još jednu zanimljivu temu – velika, sudbinska otkrića koja se događaju ljudima koji za njih nisu spremni. Moderni Prometej imitira originalnog Prometeja koji, iako nikad nije bio karakterno besprijekoran, ipak posjeduje snagu i dosljednost, on za svoju kreaturu i svoje principe ide do samoga kraja.

Victor, s druge strane, imitira u postupku koji sve započinje, u goloj ambiciji, ali nema snagu kako bi prihvatio svoje stvorenje te punu odgovornost za njega. On od te odgovornosti uporno bježi, pa makar to značilo i ubiti ono što je stvorio. Frankenstein to shvaća tek kad je prekasno.


“Kad sam razmišljao o djelu koje sam napravio, tj. stvorio ništa manje nego osjećajnu i racionalnu životinju, nisam sebe mogao izjednačiti s gomilom običnih izumitelja. Ali taj osjećaj, koji me poticao početkom karijere, sada me samo gura dalje u glib. Sve moje ideje i nade bezvrijedne su i kao arkanđeo koji je težio svemoći, zarobljen sam u vječnom paklu.”


Knjiga je najbolja kada mikrofon prepusti čudovištu. Njegov um je tabula rasa. Naivan je i bolno predivan, unatoč očigledno odbojnom fizičkom izgledu. Tako je sirovo… ljudski. Žudi za ljubavlju, za društvom onih koji ga u neznanju i kroz predrasude grubo odbacuju. Njegov razvoj od djetinjeg povjerenja, strasti za učenjem do patoloških stanja u kojem oduzima živote zaista je sjajno opisan.

Teško je, gotovo nemoguće, ne suosjećati s tako očiglednom tugom, s tako dubokom osamljenošću stvorenja koje nije tražilo da ga se donese na život. On je novi Adam, možda i novi Lucifer, a ipak, u romanu nikad ne dobiva ime. On je čudovište, nakaza, demon. Njegov stvoritelj, taj moderni Prometej (po Ovidiju, Prometej je od gline načinio čovjeka), udahnuo mu je život i odbacio ga je u strahu umjesto da ga prigrli kao vlastitu kreaturu.


“Nekad se moja mašta zanosila snovima o vrlini, slavi i užitku. Nekad sam se pogrešno nadao da ću susresti bića koja će zaboraviti na moj izvanjski izgled i zavoljeti me zbog mojih dobrih osobina koje sam bio u stanju pokazati. Ispunjale su me visoke misli o časti i odanosti. No, sada su me poroci unizili do razine najgore životinje. Nikakav zločin, ni nesreća, ni zlosretnost, ni bijeda ne mogu se usporediti sa mnom.”


Ova knjiga fantastičan je misaoni projekt, slojevit i promišljen, unatoč ponekoj neuravnoteženosti teksta, a dijelovi koji prate samo čudovište istinski su dirljivi te beskrajno tužni. Odnos stvoritelja s onim kojega je stvorio, odgovornost koja proizlazi iz tog odnosa, najstarija je priča na svijetu, i Shelley mu je zaista podarila moderno ruho, ono koje već dva stoljeća intrigira i inspirira.

Knjigu “Frankenstein” možete kupiti na Hoću knjigu web shopu.


Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s