Knjige od kojih sam očekivala više

Ovo je lista knjiga koje mi se, jednostavno rečeno, nisu svidjele. Ne mislim da su to nužno loše knjige, uostalom, vjerovala sam u njih dovoljno da ih završim, ali naprosto me previše sitnica smetalo da bi završni dojam ostao većinski pozitivan. Evo liste, odabrala sam pet naslova. 🙂


Aimee Molloy – Savršena majka

Kada smo ovu knjigu odabrale za naslov koji ćemo čitati u Mini book clubu, moram priznati da nisam imala prevelika očekivanja. Znala sam ima dobru ideju – nestanak bebe dok je majka vani i partija s ostalim mamama iz svoje mama grupe. Nadala sam se da osim ideje ima i koliko toliko tečni zaplet, ne mora me izbiti iz cipela, ali barem da me previše toga ne smeta. Ali… smetalo me.

Osim dobre ideje, knjiga “Savršena majka” posjeduje malo toga zbog čega ne bih okretala očima. Neuvjerljivi likovi, čudni zapleti, sasvim nepripremljen kraj, a i ta ideja odnosa koji se poremete dolaskom nove bebe te modernih očekivanja od majčinstva – razvodnila se do kraja knjige. Knjiga me namučila. A šteta, mogla mi je biti sjajna!

Recenziju knjige “Savršena majka” možete pročitati ovdje.


Karen White – Zvuk stakla

Zvuk stakla” ima toliko prelijepu naslovnicu da ju je jednostavno nemoguće ne zamijetiti i ne poželjeti čitati. Ponijela sam je doma, očekujući napeti obiteljski misterij uz natruhe romanse. Dobila sam napornu, predugu knjigu koja je gotovo karikirala neke aspekte koji su mogli biti dobri (npr. neke likove), a druge u potpunosti zanemarila.

Klišeji su bacani kao iz rukava, čineći knjigu na trenutke dosta predvidljivom i pomalo patetičnom. Kraj i nije toliko razočarao, to moram priznati. Ipak, znam da, makar samo zbog atmosfere američkog juga, ova knjiga “Zvuk stakla” itekako ima svoju publiku.

Recenziju knjige “Zvuk stakla” možete pročitati ovdje.


Michael Robotham – Sve njezine tajne

Jako je teško, iako se to često prakticira, pisati iz perspektive drugog spola. Mnogi misle da to mogu, ali zaista je izazovno, osobito ako se podvlače neke teme još specifičnije za jedan spol. U ovom slučaju to je trudnoća i majčinstvo. Iz muškarčeve perspektive, ako se želi baviti patologijom u tim domenama, to iziskuje jako punoistraživanjaa kako bi se pretpostavke potvrdile.

U ovom slučaju, da je to tog dubokog istraživanja došlo, autor bi svakako promijenio neke elemente ključne za priču i knjiga bi možda izgledala malo drugačije. Plus, kraj je bio pomalo razočaravajuć, ali Robotham, kažu mi, tradicionalno ne zna kako završiti knjigu, pa sam mu tu i progledala kroz prste.

“Sve njezine tajne” triler je koji svakako ima svoju publiku zbog snažne centralne teme (opet vezane uz majčinstvo), a ako ste čitatelj manje osjetljiv na neke stvari nego što sam ja, mogli biste svakako uživati. Robotham je iskusan autor i generalno zna napisati knjigu, čak i ako mu se ova omakla.


Elif Shafak – Tri Evine kćeri

Prvo moram napomenuti da generalno volim Elifine knjige. “Kopile Istanbula” me oduševila, a “Majstor i ja” te “Četrdeset pravila ljubavi” su mi se svidjele. Veselila sam se ovoj knjizi, misleći da me doista ne može razočarati. I krenulo je zaista dobro.

A onda su se male stvari počele raspadati, pa one malo veće, i pred kraj knjige cijela knjiga više nije stajala na čvrstim nogama, uz gotovo apsurdne odluke glavnih likova te zaista nerealne situacija u koje su stavljeni. Znam da mnogi nemaju takvo mišljenje u vezi knjige “Tri Evine kćeri“, ali mene je ovo dosta smetalo i izbacivalo me iz čitanja.

Divna ideja, odličan zaplet, ali puno filozofije i likovi koji nisu bili ili dosljedni ili dovoljno profilirani. No, Elif i dalje volim i želim pročitati sve njezine knjige, bez obzira na ovaj lapsus.

Recenziju knjige “Tri Evine kćeri” možete pročitati ovdje.


Susan Ee – Svijet poslije

Iako sam svojevremeno čitala puno fantastike za mlade, osobito distopijskog tipa, uskoro sam shvatila da u tom žanru kvaliteta generalno opada (ili ja polako rastem pa sam nestrpljivija s tim žanrom). “Igre gladi” serijal koji je sve započeo, jako je podigao standard, i taj se standard sve više i više opirao nekom hrabrijem iskoračaju.

Pa vampiri, pa zombiji, pa vukodlaki, pa andjeli, nema koja mitologija nije iskorištena, a i neki novi društveni sustavi su sve više počeli nalikovati jedno drugom. Ne znam zašto, uzela sam serijal Susan Ee, počevši s prvom knjigom “Pad andjela”. I zaista mi se svidio. Bilo je neke svježine u nečemu što je već isprobano, ali možda ne na takav način. I najvažnije od svega, mirisalo je kao da je veća priča zaista velika i dobro osmišljena. Jer nema boljeg nego pročitati serijal knjiga koji k nečemu vodi.

Nažalost, s drugim nastavkom sam shvatila da autorica baš i ne zna dobro kamo to sve skupa vodi. Pad kvalitete mi je bio očigledan, knjiga se doimala repetativnom, već vidjenom. I odustala sam od serijala. A šteta, nade su mi bile velike.


To bi bilo to. Nadam se da je iz ovih sastavaka jasno zašto se knjiga, prije svega, nije svidjela meni. Nije kritika vama ako se sa mnom ne slažete, dapače, pozivam vas na raspravu, jer svakako uzimam u obzir mogućnost da sam u krivu i da sam sve krivo shvatila. A nadam se i vašim sugestijama knjiga koje se vama i nisu baš toliko svidjele. 🙂

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s