9. STUDENOGA – Colleen Hoover

Izdavač: Naklada Neptun
Prevele: Zrinka Budak i Jelena Svilar
Naslov izvornika: November 9
2019.

U svojoj tami, ona je tiha.
U mojoj tami, ona vrišti.

Benton James Kessler


Činjenica: Kad god izađe neka knjiga Colleen Hoover, čitateljski se svijet uznemiri, zadrži dah, zaskviči od veselja! Fanovi nahrupe u knjižare po vlastiti primjerak. Jer jedno je sigurno, Colleen Hoover, ili odmilja CoHo, ima zaista odanu publiku koja joj se rado vraća, i to s dobrim razlogom.

Ova autorica ljubavnih romana za sebe kaže da ne piše ljubavne romane. Ja ne bih otišla toliko daleko, ali njezini su romani doista posebni u ovom žanru u kojem klišeji prečesto prevladavaju, a hrabri se potezi spisatelja najčešće ne ohrabruju.

A COHO je upravo to – hrabra spisateljica. Svoju je spisateljsku karijeru započela na Wattpad platformi za amaterske spisatelje, platformu koju dan danas koristi, iako je u međuvremenu objavljena kod izdavača, i iako je postala svjetski slavna.

Autorica Colleen Hoover

Po struci je socijalna radnica i u ta svoja iskustva s manje lijepim ljudskim stranama obilato koristi u romanima. Ona talasa i propitkuje. Svaki njezin roman ima neki zaplet koji je… ja bih iskreno rekla – ružan, tragičan, ponekad nebulozan, ali zapravo živopisan, realan i ljudski.

I muškarci su u njezini romanima drugačiji. Umjesto debelim batinama i mačo stavom, diče se ranjivošću, nesigurnošću, čak i suzama, i obiljem najpravijih i najkrivijih odluka. Onako, budu savršeni sve dok više uopće nisu. I realni su. Kao i njezine žene, oni su kompleksni, punokrvni likovi, i kulminacija su događaja koji su ih oblikovali u životu.

Treća velika odlika romana CoHo je kemija. Brutalna kemija između likova. I ne, ne govorim nužno o seksu. Opisa seksa ima, dobri su, ali ne govorim o njima. Govorim o onoj kemija koja pršti sa stranica knjiga, iz međuljudskog prepoznavanja, flerta, kompatibilnog humora.

Nisam pročitala sve njezine knjige, ali pročitala sam ih nekoliko. I zaista mi je brzo bilo jasno da poštujem ovu autoricu čak i kad se ne slažem s njom. Baš jako volim kako ova žena piše.


“Ja čak nisam ni znala da od poljubaca kapci mogu zatreptati.”


9. studenoga” roman je koji se događa isključivo na taj datum, u rasponu od nekoliko godina. Dvoje mladih, ranjenih, nesigurnih ljudi se na taj dan upoznaje. Provedu dan zajedno i jasno im je da je njihova konekcija nešto posebno. Ali ona dan poslije seli na drugi kraj države.

Unatoč očiglednoj kemiji, i to ne samo seksualnoj, ona ne želi stalnu vezu još nekoliko godina (jer razlozi), stoga se odlučuju za kompromis: u sljedećih pet godina, svake će se godine susresti na ovaj datum i provesti ga zajedno. U međuvremenu se neće ni vidjeti ni čuti. I nakon pet godina vidjet će žele li ostati zajedno.

“Čuješ li ti sebe? Fallon, ovo nije jedna od tvojih bajki. Ovo je stvaran život, a u stvarnom se životu moraš naraditi za živjeli su sretno do kraja života!”

Pet godina dug je period i, naravno, ima tu puno obrata i komplikacija. Kroz te obrate i komplikacije CoHo je ispričala dirljivu i uvjerljivu ljubavnu priču. Dojmio me se rast naših dvaju mladaca. Nije isto pisati iz perspektive osamnaestogodišnjaka ili dvadesettrogodišnjaka.

Možda mi je malko falilo detalja godina i iskustava koje su prohujala u međuvremenu i događale im se odvojeno, ali na likovima se osjetilo da ipak ne reagiraju isto – da nisu isti ljudi kao i na početku knjige. Spotiču se o realnost njihove situacije i njihov je dogovor stalno na kušnji.

Zanimljivo je da je CoHo priču odlučila ispričati iz dvije perspektive, Njezine i Njegove, izmjenjujući poglavlja. Ovo nije lako, ali CoHo se i tu dobro snašla. Taj je potez dosta pomogao u posljednjem dijelu knjige koji je mogao uništiti knjigu. CoHo uvijek ima neki veliki obrat koji vas odvale u glavu iz posve nepredviđenog smjera.

“Stalno se pokušavam podsjetiti na to da svi imaju ožiljke,” kaže ona. “Mnogi čak i gore od mojih. Jedina je razlika što su moji ožiljci vidljivi, a kod većine ljudi nisu.”

Ovo je opasno, osobito jer mi se činilo da je taj obrat mogao biti puno ranije pripremljen i bilo je teško ne stvoriti otpor prema njemu. No kroz zaista pametno i minuciozno pisanje iz nekoliko perspektiva uspjela je u meni stvoriti empatijsku reakciju umjesto demonstrativnog osuđivanja postupaka likova.

Roman “9. studenoga” neobično je svjestan sebe i gotovo kao da na ukusan način i izruguje klišeje ljubavnog žanra, pritom nikad zapravo ne izlazeći iz njega. Tu su klišeji kao što je instantna ljubav, dominantni mužjaci, oni koji ne čitaju ljubavne romane, pa magija prvog/pravog poljupca itd. Nema žanrovskog pisanja bez klišeja, ali zaista je divno kada su svrhovito iskorišteni te kada sami sebe ne shvaćaju previše ozbiljno.

Ova bi knjiga mogla sjajno sjesti svima koji vole romane ove autorice, a mogla bi se svidjeti i onima koji vole romantiku, ali ih odviše klišeizirani ljubavni romani previše zamaraju. CoHo zna s takvima, sama se smatram jedna od njih, a u ovoj sam knjizi baš uživala.

9. studenoga”, ultimativno, poučna je priča o dvoje ljudi koji su u jedinstvenoj pozicija da jedno drugome pomognu krenuti dalje, da jedno drugome poljube ožiljke, i prave i figurativne, i da jedno drugoga, kroz ljubav, izliječe. Hoće li u tome uspjeti? Možemo li i mi nešto od njih naučiti? E, pa to ćete saznati sami. 🙂

Knjigu “9. studenoga” možete kupiti na web shopu Naklade Neptun.


Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s