“Ona gleda, vidi me, a srce zna. Srce me njezino zna…”
Kad mi je poštom stigla knjiga “COR – Srce” autora I. P. Iga, doista nisam znala što očekivati. Znala sam da je riječ o znanstveno fantastičnom romanu, ali to mi je bilo dovoljno da mi pobudi znatiželju koja se samo još više rasplamsala nakon što sam pročitala predgovor u kojem autor opisuje svoju motivaciju za pisanje ovog djela.
Roman je to koji je nastao prije 7 godina, na engleskom jeziku, i kojim je I. P. Igo htio, na sebi svojstven način, spojiti fantastiku i znanost. Moram priznati, kad je za najistaknutiji uzor predstavio upravo knjigu (a i film!) “Kontakt” mog omiljenog Carla Sagana bilo mi je pomalo jasno u kojem smjeru želi ići. Naime, Sagan je svoje remek djelo protkao ne samo uzbudljivim znanstvenim spekulacijama nego je sve obilno začinio filozofskim istraživanjem u kojem kontrastira znanost (čak i duhovnost u okvirima znanosti) i opasan ekstremizam (osobito religijski). Ipak, na kraju dana, “Kontakt” je topla obiteljska priča o odnosu između oca i kćeri. Ovo me zaintrigiralo.
Također, autor je naglasio da je za vrijeme svog radnog vijeka na drugom kraju svijeta imao prilike raditi na različitim projektima, u raznim digitalnim i tehnološkim industrijama, osobito medicinskoj, te je svoje eklektično iskustvo rado iskoristio za znanstveni dio romana.
No, vrhunac predgovora nije bio u tim stvarima,. I. P. Igo je uvodnik zakucao idejom nostalgije, kao velikog pokretača iza stvaranja ove priče. Čini se da baš srce uvijek gura neku svoju agendu, a nostalgija je snažna spona koja nas veže uz ono iz čega smo potekli i iznikli, pa je tako radnja romana smještena u blisku budućnost, ali u okrilje voljene Slavonije, odnosno cijelog tog kraja iz kojeg je I. P. Igo rodom i u kojem danas živi.
Neću previše o radnji, ali ukratko: godina je 2121., a na tlo Slavonije se obrušava nepoznata letjelica. Na terenu završava doktor Samuel Alma, pomalo vesternski lik koji se usprotivi direktnoj naredbi u potrebi da zaštiti nedužnu pilotkinju i srce žene koju je volio.
Odmah ću vam reći da sam vrlo kritički pristupila čitanju knjige “COR – Srce“. Ne mogu si pomoći. Kao beta-čitateljica, nekoć-spisateljica i knjiška recenzentica iščitala sam previše ranih tekstova da bih isključila taj dio mog čitateljskog mozga. No sretna sam što se u ovom romanu nisam razočarala.
S obzirom na to da se radi o manje poznatom romanu, razumijem da postoje predrasude, stoga bih voljela da ova recenzija bude ona nakon koje će zainteresirani čitatelji imati bolju ideju o tome što ih čeka.
“Kiša je padala sve do kraja dana. Kao ritam metronoma, ujednačeni zvuk brisača smirio mu je um, i tako ostane miran. Nijedna mu se misao nije priklonila neko vrijeme. Neuznemirena uma, na površini svijesti, ostala je samo gola percepcija onoga što vidi i čuje, ništa više, ništa manje. Nije bilo distrakcije, samo tiho postojanje.”
Bilo je tu uredničkih stvari koje bih možda voljela da su drugačije riješene. Bilo je tu elemenata koje bih voljela da im je dano više prostora da zažive. Bilo je tu stilskih postupaka koji su me na početku zbunili, a poslije se nisu više pojavili. Bila je tu i pokoja nelogičnost, a mjestimično sam imala problem i s izborom imena.
No, tekst je lektorski pročešljan, i zanimljivog je, odrješitog stila. Na dalje, divim se autorovoj sposobnosti da ne upadne zamku da čitatelju suviše toga (pre)objasni. Ovo je zrelo i vrlo je rijetko.
Najbitnije, roman “COR – Srce” je imao dušu. Ne samo nostalgije, nego i srce. Krile su se tu emocije koje su me držale do kraja. I htjela sam više Da Vincija, više Štarka, više Nje, čak i više terminatorskog SS-a. Htjela sam još.
Tko zna, možda i dobijem – još!
Izdavač: Liber Kardo, 2023. godine
Knjigu možete kupiti u Zuzi shopu.
Knjige su moj svijet 