KRALJEVSTVO NADE – Eric Johansson

Izdavač: Hangar7
2020.

“Isplatit ću ti dug u Valhalli. Ionako ćemo uskoro tamo svi završiti.”


Eric Johansson pseudonim je mladog domaćeg pisca pravog imena Leontin Čapo Milenić. Dosad je objavio romane “Kordina šaka” i “Izlet smrti”, kao i nekoliko kratkih priča i pjesama. Prvi put sam ga primijetila prilikom objavljivanja knjige “Izlet smrti”, u oko mi je upala činjenica da ovaj autor u svoje žanrovsko pisanje uvodi i elemente humora.

Izlet smrti na kraju ipak nisam pročitala, ali u ruke mi je došla njegova najnovija knjiga “Kraljevstvo nade“. Odmah u startu najavljena je vrlo jasno – humoristična posveta žanru mača i magije. Uzori? Djela poput Conana, Gospodara prstenova, Narnije, Ambera, mitologije poput one grčke i nordijske, autori poput Terryja Pratchetta, Rogera Zelaznyja, Tolkiena, Lewisa, Howarda…

Pa tako nakon što postolar Angus Mord, postolar koji se voli zabavljati crnom magijom, proda dušu “vragu”, moćnom demonu ludila Thanatosu, on postaje Prekrasni Gospodar, vladar Windira, i prije svega ambiciozan tiranin kojemu jedno kraljevstvo nije dovoljno.


“Oduvijek sam bio najveći obožavatelj ružnoće! Za mene nema ničeg privlačnijeg nego ogavno naborano lice koje savršeno odražava ljepotu moje duše. Mislim da ću se nazvati Prekrasnim Gospodarom.”


Ipak, postoji nada. Stvara se raznolika skupina ratnika koji se podižu protiv tiranina kao njegovog demonskog gospodara, a među njima je i Wilhelm, mladić koji polaže pravo na krunu.

Roman “Kraljevstvo nade” vrvi živopisnim likovima koji kao da su izgmizali iz ama baš svakog fantasy romana koji sam ikada pročitala (a i neke koje nisam). Patuljci, vilenjaci, vještice, faunovi, čarobnjaci, gnomovi, kraljice, ratnici… Tu su i bića poput goblina, zmajeva, vampira, rikkona, trolova… O predjelima da i ne govorim, Zabranjene šume, Rijeke beznađa, Dolinu Usnulih kraljeva, Maglovita pustoš, Klanac krvavih suza, Utvrda grimiznih ratnika, kraljevski gradovi… Sve to u samo 180 stranica.

Jako je puno elemenata ugurano u jednu zapravo tipičnu epsku fantastičnu pričicu, priču idealnu za pripovijedanje oko tople vatre na nekom logorovanju.

Ritam ove knjige je nemilosrdan. Nema odmora, konstantna akcija, obrati i prevrati. Ovo je fantasy rollercoaster! Roman gotovo i da nema mekih prijelaza, čak su i dijalozi zašiljeni, a situacije vrlo rado oštro prelaze iz jedne u drugu, bez puno priprema ili slojevitosti. I ubrzo sam počela osjećati zasićenje usred preobilja.

Generalno me ne smeta brzi ritam u knjigama, dapače, ali ovdje su se zbog brzine i gustoće elemenata nažalost ispuštale stvari koje su neizmjerno bitne za dublji doživljaj nekog štiva.

Bi li obrat u kojima (anti)heroja u posljednji čas spašava stranac bio efektniji da se nije dogodio nekoliko puta za redom? Bi li jahanje na zmajevima bilo veličanstvenije da se nisu na samom kraju poglavlja sjetili da područje u kojem se nalaze vrvi zmajevima i već na početku sljedećeg te zmajeve jahali u zraku? Bi li se s likovima bilo lakše povezati da se malo zastalo i bavilo njihovim karakterizacijama? Njihovim motivacijama, očekivanjima, strahovima, nadama?

Stvar je u tome da je autor baš svjestan stila – stila koji mu leži. Humorističan, gotovo groteskan, ubrzan i dinamičan. I zna “napisati” rečenicu. Dijalozi su mu prpošni i britki! Jasan je u opisima, a svoje živopisne elemente poznaje i baca ih kao iz rukava!

No nažalost, to preobilje nabacanih elemenata te zaista prebrzi tempo ove knjige mene su brzo umorili, a svježinu i pitkost ubrzo je zamijenilo zasićenje. Humor mi nije dovoljno odgovarao da bi mi zadržao angažiranu pozornost do kraja knjige.

Na kraju mi je ostalo pitanje skriva li se autor iza onoga što zna da mu ide dobro? Skriva li se iza humora i dinamike? Moram priznati, ja bih da se više usudi, da se usudi zaljubiti u svoje likove, da nam ih otkrije. Ja bih da nam produbi svijet koji mu je očito kristalno jasan u glavi, ja bih da nam jasno ocrta njegova pravila, ja bih njegovo bogatstvo i kompleksnost, a ne njegov kič. Ja bih da osjetim tu veličanstvenu pobjedu dobra nad zlim, nade nad beznađem, a ne pobjedu forme nad sadržajem.

Ipak, uzmite ovu moju kritiku s rezervom. Ponekad je nebitno što JA BIH, možda samo nisam prava publika. Ovaj se roman “ogradio” od takvog tipa očekivanja u svom opisu na poleđini knjige: “Nedvojbeno, u svojoj srži je i epski fan-fiction.” Fan-fiction sve trpi, dokle god dolazi iz mjesta ljubavi i obožavanja, a jasno je da Eric Johansson zaista i iskreno ljubi ovaj žanr.

Knjigu “Kraljevstvo nade” možete kupiti na web shopu Inverzije.


Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s