KĆI SREĆE – Isabel Allende

Izdavač: Vuković&Runjić
Prevela: Tamara Horvat Kanjera
Naslov izvornika: Hija de la fortuna
2019.

“Ništa nije tako opasno kao zloduh mašte šćućuren u ženskoj duši.”


Čile. ❤ Ako ste osoba iole slična meni, onda vam srčeko zatreperi pri samoj pomisli na jedno tako daleko, egzotično mjesto na drugoj strani svijeta gdje je trava zelenija, planine su velebnije, žene su zgodnije, a potresi potresniji? 🙂

Iskreno, ne znam jesam li ikada pročitala neki roman smješten u toj zemlji. I naravno, upravo bih od Isabel Allende očekivala da me tamo odvede na krilima svog lijepog pripovijedanja.

I baš tipično za Isabel, odvela je ona mene u Čile, ali ne samo u Čile. “Kći sreće” roman je koji ujedinjuje nekoliko zemalja, zapravo – nekoliko kontinenata – u izvrsnu priču o groznicama, snazi duha, te o slatkoj, slatkoj slobodi.

I iako je naša junakinja Eliza Sommers tipična strastvena Čileanka, barem onakva kakva bi se uklapala u neke naše zamišljene stereotipe, ona u svom zaleđu ima pravi miks kulturološkog nasljeđa. Odrasla je dobrostojećoj engleskoj obitelji, koji su je prihvatili kao posvojenu, ali nikad do kraja prihvaćenu kćer.

Priča tu pivotira, Eliza se kao mlada djevojka zaljubljuje, a drugi dio knjige započinje s mladom Elizom na američkom kontinentu u 19. stoljeću, usred histerije ZLATNE GROZNICE, i to u San Franciscu. Dalje… e, to vam ne želim otkriti. Osim možda mrvicu kroz dojmove koji su snažni, nimalo mlaki. Neka vam sljedeći citat bude trag koji sam vam ostavila kako bi stekli dojam o smjeru razvoja naše junakinje – junakinje u pravom smislu te riječi.


“Zaljubila se u slobodu. Bila je živjela između četiri zida u kući Sommersovih, nepromjenjivom okolišu gdje se vrijeme kretalo u krug, a linija obzora se nazirala kroz izobličene prozore, rasla je u neprobojnom oklopu dobra vladanja i konvencija, izvježbana odmalena da udovoljava i služi, sputana steznikom, navikama, društvenim pravilima i strepnjom. Strah je bio njezin drug: strah od Boga i njegove nepredvidive pravde, autoriteta,svojih usvojiteljskih roditelja, bolesti i kleveta, nepoznatog i različitog, od odlaska iz zaštićenosti svoga doma i suočavanja s opasnostima ulice; strah od vlastite ženske krhosti, obeščašćenosti i istine. Njezin svijet bila je sladunjava stvarnost, spravljena od ustručavanja, uljudnih šutnji, dobro čuvanih tajni, reda i stege. Bijaše težila vrlini, ali je sada sumnjala u značenje te riječi.”


I možda Eliza nikad ne bi spoznala koliko joj je neki drugačiji život da se nije kao mlada djevojka zaljubila. Zaljubila se onako kako se samo mladi ljudi mogu zaljubiti. Fatalno, determinirano, beskrajno strastveno, ne mareći za posljedice.

Allende se beskompromisno dala u opisivanje takve jedne ljubavne groznice koja poput virusa obuzima dvoje ljudi i potpuno ih odcjepljuje od svega što su mislili da im je određeno i suđeno.

Ah mladosti, divna li si… Kroz odraslost zaboravljamo koliko divna, i ovisimo o ovakvim momentima umjetnosti koje nas ponovno vrate u fatalizam godina koje se događaju samo jednom i nikada više.


“Djevojka je osjetila da se otvara kao cvijet ljudožder, isparavala je kobne miomirise kojima će privući muškarca kao da je kukac, samljeti ga, progutati, probaviti i napokon ispljunuti njegove koščice pretvorene u treščice.”


Ali nije samo ljubavna groznica katalizator u ovoj priči. Neka druga groznica pojavljuje se na sjeveru, u Kaliforniji. Grad San Francisco cvjeta, tisuće muškaraca iz cijeloga svijeta tamo dolaze brzinski se obogatiti sa zlatom koje je naizgled moguće pronaći uz samo malo upornosti.

Elizin odabranik ipak odabire Kaliforniju, ali Eliza ne prihvaća bespomoćnost tog izbora. Ona bira upustiti se u pustolovinu života i kao slijepi putnik odlazi na put koji će je u potpunosti redefinirati kao ženu.


“Nakon ljubavi najgora je opsjednutost zlatom.”


Moram priznati da sam se kroz prvi dio knjige koji se odvija u Čileu pomalo teže probijala. Manira Isabel Allende u kojoj konstantno ulazi u pripovjedačke digresije iznimno je razvijena u ovom romanu. Prerazvijena. Zapela bi na sasvim sporednim mjestima, na sasvim nebitnim likovima.

Ipak, nakon što je Eliza ušla u taj brod shvaćala sam da ovakvo slavljenje ljudskoga duha u jednoj sasvim posebnoj eri i na jednom sasvim posebnom mjestu nisam još čitala. Digresije su postale smislenije, balansiranije, i oslikavale su svijet boja na kakav se rijetko nailazi.


“Traže zlato, a putem gube dušu.”


Kalifornija tih godina možda je jedino mjesto na svijetu koje jednoj sposobnoj, inteligentnoj, neustrašivoj ženi kao što je Eliza omogućuje da bude neovisna, da se dokaže, te najbitnije – da bude SLOBODNA. Jer upravo je to poanta ove knjige – sloboda.

“… bijaše izgubila strah od straha.”, piše Allende o Elizi. Primijetimo samo moć te rečenice? Živim u vremenima u kojima nikad nije bilo bolje biti žena, a teško da bih uvijek posegla za tom rečenicom.

San Francisco opisan je kao “melting pot” autsajdera, pustolova, ali i nacija s različitih krajeva svijeta, i svaki sa sobom kao da donosi najbolje, ali i najgore od sebe.


“… u Kaliforniji se ni prošlost ni obziri nisu brojili, ekscentričnost je bila dobrodošla, a grijeh nije postojao ako je pogreška ostala skrivena.”


Ovo je roman koji ne opisuje samo halapljivu pohlepu, nego i kriminal, segregaciju, rasizam, ropstvo, fanatizam, prostituciju, pedofiliju, ma gramzljivost svih vrsta, ali opisuje i “nekoliko” dobrih ljudi koji se trude u novoj prilici pronaći blagoslov te stvoriti život u punoći istinske slobode.

Na kraju možda i Elizina sposobnost za zaljubljenost i ljubav možda ima priliku prerasti u svoju zreliju inačicu, u stalnost plemenitih osjećaja koja je ideal. Baš kao i u knjizi “Japanski ljubavnik“, Allende i toj ljubavi prilazi sa sasvim unikatne perspektive, gradeći je iz uzajamnog poštovanja i prijateljstva. Obožavam ljubavnu priču u ovom romanu.

Kći sreće” gusto je ispripovijedan roman autorice kojoj pripovijedanje neizmjerno dobro leži, njime uspijeva “pogoditi” čak i kada naizgled debelo “promaši”. Je li ovo njezin najbolji roman? Ne znam. Je li bolji od “Japanskog ljubavnika”, mnogi su me pitali? Ne znam ni to, ali riječ je o inspirativnom povijesnom romanu za kojeg bi mi bilo žao da sam ga propustila.

Knjigu “Kći sreće” možete kupiti na Hoću knjigu web shopu.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s