Izdavač: Sandorf
“SMRT JE SAMO RIJEČ DOK JOJ NE POVJERUJEŠ.”
Nisam očekivala da ću čitati ovu knjigu. Ratna tematika Domovinskog rata me ne privlači previše, čak i kad je anti-ratna. Moja prva sjećanja ratne su slike s televizije, strah u očima roditelja, spavanja na starim madracima u podrumima, ali velikih ratnih zbivanja nije bilo u mom dijelu države, i na kraju, ja sam dio generacije koja rat zapravo nije doživjela kao svoj.
No, posljedice rata svuda su oko nas. U ljudima, u državi, u korumpiranom sustavu s kojim se svakodnevno borimo i pred kojim smo većinu vremena posve nemoćni. Zdravo je, s vremena na vrijeme, uzeti jednu knjigu ratne tematike u ruke. Da bi vidjeli. Da bi razumjeli.
“E, tog se moćnici groze – groze se oprosta. Što ima neki obični, bezvezni pojedinac opraštati? Tko je on da oprostom rastače iluzije? Njegovo je da mržnjom održava postojeće stanje. Jer mržnja i strah pokreću svijet.”
Bih li baš ovu knjigu “Krletka za glinenog goluba” uzela u ruke da Robert nije ušetao u moju knjižaru i srdačno izgrlio kolegicu? Vjerojatno ne. Naime, Robert je nekoć radio na mom radnom mjestu, a tamo se rado prepričavaju legende o jednom svestranom knjižaru koji je na svoju listu talenata s vremenom dodao i titulu respektabilnog pisca. Prvi roman “Prodajem odličja, prvi vlasnik“, zgodno opisanim kao “drskim antiratnim pamfletom”, objavljuje 2008. godine, a drugi “Kad jaganjci utihnu u Zdihovu” 2011. godine. Ponosan je na činjenicu da kao ratni veteran nije dosad iskoristio niti jednu jedinu beneficiju.
Andrija Tomaš osuđivani je ratni zločinac koji se nakon godina izbivanja vraća u domovinu. Progoni ga savjest, progoni ga prošlost. S druge strane, Katarina Dežman novopečena je ministrica unutarnjih poslova, a nju progoni traumatično iskustvo iz rata. Želi osvetu, i konačno je u poziciji na kojoj ima resurse ne bi li pronašla Petra Tomu, čovjeka koji joj je uništio život, i pred kojim drhte svi već pri samom spomenu imena.
“Osjeća se gol usred gomile, obilježen, s mahnitom željom da pobjegne. Zbrisati, zaroniti u more, sakriti se među ruže, nestati pod zemljom… Maknuti se sa streljane. Ne želim biti glineni golub, vrtilo se po Andrijinim mislima.”
Od ove knjige očekivala sam dobar krimić s ratnom tematikom. No, Robert me prevario. Krimić je samo forma, izlika za nešto puno više. Da se razumijemo, ovo je dobar, punokrvni krimić. Ne umanjujem ga kao takvog. Brz, filmičan, čita se gotovo kao scenarij nekog uzbudljivog filma. Prepun je intriga, zločina, korupcije, sjajnih karakterizacija i uzbudljivih obrata. Robert je ispleo odličan kriminalistički roman i da je stao samo na tome ovo bi bila krasna, zabavna knjiga. Ipak, “Krletka za glinenog goluba” puno je više od toga. Perspektiva koju je polako dozirao tijekom cijele knjige autor ispušta na nas u svoj svojoj silini pred sam kraj knjige. A koja je to perspektiva…
“Metak uvijek govori istinu. Metak naprosto nema dušu da može lagati. A može uništiti laž u začetku, provrti li rupu u tvom mozgu…”
Ovo je knjiga koja me rastavila na proste faktore. Sjedila sam u tišini, pokušavajući dokučiti što se to upravo dogodilo – kako je autor postigao to što je postigao? Kako me je, meni sasvim neprimjetno, pripremio kao plodno tlo za finale koje nisam očekivala a koje sam tako prijemljivo upila?
Dinamičan, perceptivan, empatičan, prekrasno napisan, bogat simbolikom, slojevima i nekim uvrnutim optimizmom samo su neke od odlika koje krase roman “Krletka za glinenog goluba”. Robert Međurečan stekao je doživotnu čitateljicu, jer nema toga što Robert Međurečan bude napisao a u što ja neću gladno zaviriti.
Knjigu “Krletka za glinenog goluba” možete kupiti na Hoću knjigu web shopu.
Knjige su moj svijet 