Izdavač: Vuković&Runjić
Prevela: Tanja Tarbuk
Originalni naslov: Água Viva
2019.
“ŽELIM ZGRABITI SVOJE BIVANJE.“
Clarice Lispector velika je brazilska književnica. Već kao mlada spisateljica, svojim prvim romanom koji je napisala u dobi od 23 godine, stvorila je stil “unutarnjeg monologa” koji je u Brazilu smatran revolucionarnim. Udavši se za diplomata, napušta zemlju te zapostavlja pisanje kojemu se vraća 1959. godine, nakon povratka u Rio de Janeiro. Svoja najpoznatija djela piše u tom plodnom periodu. Umrla je 1977. godine, nakon desetljeća koje je provela u kroničnoj boli uzrokovanoj nesrećom koja joj se desila 1966. godine.
“Meduza” se smatra njezinim remek djelom. Roman je objavljen 1973. godine. U knjizi se neimenovana pripovjedačica obraća neimenovanoj osobi. Knjiga je uspoređivana s glazbom, zbog forme, tempa i vraćanja nekim dijelovima. Složila bih se s tom usporedbom, iako nije riječ o glazbi koja bi bila masovno popularna u današnje vrijeme.
Pitanje koje se postavlja nije je li “Meduza” pretenciozna knjiga, ona sasvim sigurno to jest, nego je li pretenciozna bez pokrića?
Ja bih rekla da pokrića sasvim sigurno ima. U ovoj knjizi moguće je pronaći pravo bogatstvo izuzetnih misli i rečenice. “Problem” ove knjige je zasićenje tim mislima, mislima koje su nekad savršeno poetske, ali često i nebalansirano kompleksne, pa banalne. “Meduza” je književni eksperiment i kao takva nije knjiga za svakog čitatelja. Autorica svojim pismom pokušava uhvatiti trenutak koji u jednom trenu postoji, a u drugom je dio prošlosti.
“Kažem ti: pokušavam uhvatiti četvrtu dimenziju toga trenutka – sada koji stalno izmiče i više ga nema jer je sada postao novi trenutak – sada kojega također više nema.”
Autorica se obraća čas ovom, čas onom, i nema uporište u radnji. Misli lete, propinju se, plivaju, slobodne su! Nemoguće ih je uloviti. I kakve su to misli! Moj primjerak knjige sav se zašarenio od označivača prekrasnih citata koji zadiru duboko u osjetilna područja koja obično nisu rezervirana primarno za proces čitanja knjiga.
“Glazba se ne shvaća: sluša se. Slušaj me onda cijelim svojim tijelom.”
“Meduza” je, rekla bih, filozofsko djelo koje lamata između nadzemaljskog i običnog zemaljskog. Izvire iz unutarnjeg košmara same autorice. Prisjetimo se, pišući ovu knjigu, autorica je prolazila kroz tešku i upornu fizičku bol.
Knjigu je moguće čitati fragmentarno, otvarajući je napreskokce, nema kronologije, paragrafi su naizgled nepovezani. No, povezuje ih Duša, izgubljena u svom traganju, u svojoj potrebi da podijeli sebe s drugim bićem, možda osobom, a možda i Bogom. Ova knjiga dirljiva je u svojem kaosu, unatoč svojoj težini.
“I evo sad osjećam da ćemo se ubrzo razdvojiti. Moja zapanjena istina sastoji se u tome da sam uvijek bila sama od tebe, a nisam to znala. Sada znam: sama sam. Ja i moja sloboda koju ne znam koristiti.”
Bih li je preporučila? Samo čitateljima sklonima avanturi. Je li mi drago što sam je osobno doživjela? Apsolutno da.
Knjigu “Meduza” možete kupiti na Hoću knjigu web shopu.
Knjige su moj svijet 
Odlična je!
LikeLike