Izdavač: Mozaik Knjiga
Prevela: Mirna Čubranić
Naslov originala: Lilac Girls
“Zaboravljene djevojke” je roman koji sam svojevremeno primijetila na Goodreadsu i odlučila ga pročitati. Silno uživam u povijesnim romanima, a tematika Drugog svjetskog rata oduvijek mi je bila zanimljiva. No, na kraju knjige ostala sam posramljena svojim (ne)znanjem o konkretnoj skupini žena o kojoj se govori u ovoj knjizi.
Naime, većina materije iz Drugog svjetskog rata koju sam dosad dotakla bavi se Holokaustom židova ili francuskim pokretom otpora ili pak ruskom frontom. Sramim se priznati da je ovo moja prva knjiga koja se bavi slavenskim pitanjem. I knjiga je to koja mi je doista slomila srce.
Ravensbrück je bio jedan od zloglasnijih nacističkih logora, a zarobljavao je žene, mahom Slavenke iz Poljske. Ravensbrück je, također, bio radna stanica dr. Mengele – zloglasnog liječnika koji je za vrijeme Nacističke države obavljao cijeli niz eksperimenata na zarobljenicima kako bi pomogao “napretku” medicine. U centar ove priče tako dolaze Kunići, skupina mladih žena iz logora Ravensbrück koje su bile odabrane kako bi na njima bili izvedeni kojekakvi eksperimenti koji su mahom uključivali vivisekciju. Iz ovog sramotnog incidenta u ljudskoj povijesti, autorica gradi izuzetnu priču koja preskače kontinente.
Knjiga povezuje tri perspektive, odnosno tri naizgled nepovezane žene. Caroline Ferriday bivša je američka glumica, Herta Oberheuser je nacistička liječnica, a Kasia Kuzmerick poljska aktivistica koja sa ženama iz svoje obitelji završi u logoru. Roman je pomalo atipičnog tempa i autorica polako povezuje sudbine tih triju žena, ali s obzirom na to da je riječ o istinitoj priči koja se proteže preko niza godina – strpljivost se isplati. Riječ je o priči većoj od života u kojoj žena ženi postaje vuk, ali isto tako žena ženi pomaže upravo kada je najpotrebnije.
Kunići u povijesti nisu poznate samo zbog onoga što su pretrpjele, već i zbog svoje nevjerojatne hrabrosti, odanosti i jedinstvu. Zapanjujuć broj njih je ovu torturu preživio upravo zbog ženskog zajedništva koje se odvijalo iza leđa čuvara logora. Ako to nije dobar materijal za jedan roman – ja ne znam što jest.
O autorici Marthi Hall Kelly imam samo riječi hvale. Ovu knjigu je dobro istražila i doista iskače u moru sličnih knjiga. Nije loše za prvi roman.
Ipak, voljela bih da naslov, kao i naslovnica (iako je lijepa!) malo jasnije “govore” o kakvoj se ovdje knjizi doista radi. Uopće ne govorim o sadržaju, jer iako hrvatsko izdanje nisam čitala, vjerujem da je kvalitetno prevedeno (prevoditeljica Mirna Čubranić zna svoj posao i uvijek ga odlično odradi), lektorirano i uređeno.
Naime, izuzev cvijeća koje je zajedničko svim izdanjima pa tako i ovom, djevojka putenih usana možda čitatelje asocira na sasvim drugi žanr, a generičan naslov “Zaboravljene djevojke” je istovjetan naslovu trilera autorice Sare Blaedel, koji je prije dvije godina izašao u izdanju naklade “Znanje“.
No, ovo su detalji koji su, zapravo – cjepidlačenje. Knjiga je odlična i oduševljena sam što je objavljena i kod nas.
Knjigu “Zaboravljene djevojke” možete kupiti na Hoću Knjigu web shopu.
Knjige su moj svijet 