Izdavač: Mozaik Knjiga
Preveo: Marin Popović
Naslov izvornika: The Lying Game
2019.
“To je igra svih igara. To je igra laži.”
Sa spisateljicom Ruth Ware već smo upoznati. Riječ je o popularnoj autorici trilera čije smo romane “U mračnoj, mračnoj šumi” i “Žena u kabini 10” imali priliku čitati, a “Igra laži” njezin je treći roman preveden kod nas.
Kada joj usred noći pristigne poruka “Trebam vas.”, Isa smjesta spakira sebe i svoju šestomjesečnu bebu i zapućuje se u Salten, mjestašce u kojem je, kao tinejdžerka, provela najbolju i najgoru godinu svog života. Poruku je poslala Kate, prijateljica iz tog doba, a u Saltenu im se pridružuju još dvije prijateljice, Thea i Fatima. Kao djevojčice one su se sprijateljile u obližnjem internatu, zajedno otkrivale život, ali i nestašluke kao što je igra laži – igra u kojoj su natjecale koja će ispričati najuvjerljiviju laž. Ta je mladost/radost ubrzo privedena kraju kada se dogodi tragedija i svaka djevojčica odlazi na svoju stranu. Sad, kao odrasle žene, ove četiri prijateljice imaju tajnu koja, čini se, dolazi na naplatu. Vrijeme je da usklade priče.
Za knjige poput ove najteže mi je napisati suvislu recenziju. Ne mogu reći da mi se “Igra laži” nije svidjela, ali me definitivno nije oduševila. Nažalost, aspekt koji me nije oduševio upravo je zaplet koja je tradicionalno i najbitniji aspekt jednog trilera. Neuvjerljivost tog zapleta samo se ukopavala prema kraju ove, budimo iskreni, pomalo (pre)duge knjige. A najgore je kad dođete do onog dijela kad vam autorica konačno otkrije sve djeliće koje je škrto sakrivala, a vi pomislite: “Hm, pa to je doista neuvjerljiva motivacija i to se nije baš tako moralo dogoditi.” Malo je razočaravajuće što i tu famoznu igru laži nije više uključila u centralni zaplet, a manje koristila kao alat za postizanje (uvjerljive) atmosfere. Da, zaplet jedva drži vodu, ali s druge strane, čitala sam i lošije trilere.
Ono što drži vodu odnosi su između likova te, generalno, stil pisanja autorice. U tim aspektima sam uživala.
Ova knjiga oda je snažnim ženskim prijateljstvima i onoj istinskoj odanosti koju u životu postignemo s tek nekoliko pojedinaca. Priča je ispripovijedana iz perspektive možda najmanje zanimljivog lika, ali ipak sam rado čitala o toj četvorki koja i nakon 15+ godina osjeća golemu povezanost bez obzira na njihovu tajnu, i bez obzira na životne okolnosti koje su ih promijenile u međuvremenu.
“Duga joj je kosa začešljana s lica pa otkriva njegove pravilne crte i bore koje su joj trideset dvije godine izloženosti vjetru i moru iscrtale u kutovima očiju. Prsti su joj zamrljani uljanom bojom koja je, upivši se preko kožice, prodrla duboko ispod noktiju, a njezine sivkasto plave i nepojmljivo duboke oči vjerojatno su poprimile svoju najtamniju nijansu. Čeka naše odgovore. Ali već zna kako će oni glasiti – zna da ćemo odgovoriti kao i inače, kao i svaki put kada bismo dobile tu poruku, te dvije riječi.
Dolazim.
Dolazim.
Dolazim.”
Netipično lirski opisi krajolika, situacija, unutarnjih previranja i snažan osjećaj za mjesto radnje zadovoljili su moju sklonost takvom načinu pisanja, uz posebnu pohvalu elokventnom i bogatom prijevodu Marina Popovića. Ipak, dalo bi se raspravljati o tome bi li “Igra laži“, kao jedan triler, u cjelini bila uvjerljivija da se autorica malo manje posvetila poetici, a više “zatezanju” centralnog zapleta.
Knjigu “Igra laži” možete kupiti na Hoću knjigu web shopu.
Knjige su moj svijet 