SMUT: Kako smo napisali erotski ljubić – Karina Halle

Izdavač: Naklada Neptun

Prevela: Tereza Milić

Godina izdavanja: 2018

“Kako smo napisali erotski ljubić” je new-adult roman profilirane autorice Karine Halle, poznate po seksi romantičnim knjigama koje obiluju humorom.

Ovaj roman me silno razveselio, čak i oduševio! Ulazeći u njega očekivala sam zabavno štivo s obiljem humora, ali i sa znatnim brojem erotskih scena koje ću vjerojatno pred kraj knjige početi preskakati, jer, iako volim tu i tamo pročitati koju vruću scenu, nije baš da me toliko pale (pun intended). No, s ovom knjigom sam dobila puno više od prpošnih dijaloga, predvidljive radnje i seksi scena.

Glavni likovi su Amanda i Blake, a knjiga je naizmjenično ispripovijedana iz perspektiva i jednog i drugog. Oboje su mladi kanadski studenti, kolege na kolegiju kreativnog pisanja. Nisu neki prijatelji, zapravo, uopće se ne vole. Amanda o Blakeu misli da je površan kurviš, a Blake o Amandi misli da je ukočena i hladna. Profesorica kolegija osmišljava zanimljiv završni zadatak – studenti u parovima moraju napisati kratak roman, kako bi se naučili surađivati u timu te bolje prihvaćati kritiku, nešto što im u stvarnom svijetu izdavaštva itekako treba. Blake i Amanda su, naravno, spareni i silno nesretni zbog toga. Ipak, potrude se riješiti zadatak najbolje što mogu i ubrzo shvate da, unatoč stalnoj blagoj netrpeljivosti, jako dobro surađuju kao tim.

Nakon završetka završnog rada Blake shvaća koliko su dobar tim Amanda i on, te dolazi na ideju da, pod zabavnim pseudonimom, njih dvoje pišu šund ljubavne romane za Amazon tržište e-knjiga. Nije prestiž, ali je dobra lova te prilika da se izvješte u pisanju prije nego krenu s ozbiljnijim samostalnim projektima. Amanda pristaje. Kroz rad na romanu njih dvoje pomalo shvaćaju koliko je jaka kemija izmedju njih, osobito s obzirom na seksi materijal koji svakodnevno pišu. I (‘ko bi rek’o!) ulaze u seksualne odnose… no, što kad oboje počnu osjećati nešto više jedan prema drugome od sirove seksualne tenzije?

Jasno vam je da je ovaj roman jako predvidljiv. Ali, vjerujte mi, to je posve u redu. Roman je prije svega vrhunski napisan, pa to nimalo ne smeta. Halle apsolutno sve drži pod kontrolom i savršeno barata svojim spisateljskim zanatom. Igra se žanrom, naizmjence ga okreće naglavačke pa onda opet sigurno vraća u dobro poznate klišeje. Jedina mana knjige bi, eventualno, bila u sporoj prvoj polovici knjige. Ipak, i ona ima svoju svrhu. Seksualna tenzija u odnosu izmedju Blakea i Amande se gradi polako i eskalira tek u drugoj polovici knjige, čineći knjigu idealnom za publiku (kao što sam i ja) koja ne želi seksi scenu već u drugom poglavlju romana.

Čar ove knjige je u detaljima. I to kakvim detaljima! Tu ne mislim samo na humor – humor koji je toliko dobar, toliko dobro tempiran, osmišljen i izuzetno dobro preveden (pohvala prevoditeljici Terezi Milić – pseudonim Blake Wolikyte me rasplakao!). Tu je i nevjerojatan broj geeky referenci s kojima sam sama osobno najviše rezonirala. Spominju se Harry Potter, Stephen King, Vodič kroz galaksiju za autostopere, Outlander, Simpsoni, LARP… I to tako inteligentno, zaigrano, divno. Oba naša junaka su prikriveni šmokljani, što čini njihovu privlačnost još uvjerljivijom.

Najviše me oduševila predanost autorice da knjigu posveti pisanoj riječi – ljubavi prema knjigama, prema pisanju, prema starim knjižarama… Kada kao knjigoljubac čitaš ovakve knjige toplo ti je oko srca. No, knjiga dodaje i jedan novi nivo u sve to – analizira problematiku teškog i lakog sadržaja, kvalitetnog i nekvalitetnog te koliko smo sposobni omalovažavati žanrove samo zato što ih mi smatramo nižom vrstom umjetnosti, a nekoga možda silno vesele i zabavljaju.

“Ne pišem samo porniće” proderem se jer mi je već stvarno dosta ove svadje. “Pišem i dalje svoj roman fantastike, što vas nikad nije zanimalo, ali znaš što? Čak i da pišem samo erotiku, ne bi me bilo briga za vaše mišljenje. Moje knjige usrećuju ljude! Blake i ja osiguravamo svojim čitateljima zabavu i razbibrigu i bijeg iz svakodnevice, što je prokleto dobra i korisna stvar jer je život težak, a katkada i stvarno grozan. Život nije bajka i nemaju svi sreće u ljubavi, ali zato sve naše knjige imaju sretan završetak. I, vjerovala ili ne, pišući to postala sam bolji pisac.” Zatim zastanem, teško dišući. “Ne želim se stidjeti toga. A vi ćete to prihvatiti ili nećete.

Ovo je krajnja poruka knjiga – da uživamo u sadržajima koji nas vesele! Život je već dovoljno težak da bi još i jedni drugima otežavali te se međusobno optuživali za manjak ukusa. Ne moraju svi čitati Dostojevskog! Da se razumijemo, ja si Dostojevskog baš jako rado čitnem, ali bome ću se vratiti i Karini Halle kad mi treba nešto slatko, pitko i krajnje zabavno.