Prevela: Mirna Čubranić
Izdavač: Hena Com
2023
“Kad se vratim” roman je talijanskog pisca Marca Balzana i ovo je prva njegova knjiga koju sam pročitala. Voljela bih da mi ne bude i posljednja.
Osvrt ću započeti na kraju knjige. Točnije, na autorovoj bilješci s posljednjih stanica. On kaže: “Već trideset godina dvije trećine emigranata u ovom djelu svijeta čine žene. Ali bez obzira na tu činjenicu, o migraciji se govori kao u osnovi muškom pitanju.”
“Ne znam kako čovjek može biti nježan kad nema novaca za ono što mu je potrebno.”
Ovo je knjiga o migraciji, a s obzirom na to da se u knjizi opisuje fiktivan život rumunjske obitelji u kojoj majka odlazi trbuhom za kruhom u susjednu nam Italiju, “ovaj dio svijeta” tiče se i nas. Poznajete li koga tko je otišao u Italiju brinuti se za tuđu djecu ili starije i nemoćne? Jer u mojoj bližoj okolini barem su tri.
I priča mu je oteta. Njegova junakinja više nije bila jedna žena, nego se raščlanila u priču triju likova – majke, kćeri i sina.
Balzano piše odmjereno. Piše jednostavnim, prozračnim jezikom, obzirno dopuštajući svojim likovima da se na svoj način povjere čitatelju, bez pritiska. Najbitnije, piše s obiljem suosjećanja. Balzano ni u jednom trenutku ne dopušta piscu da se u priču pretjerano umiješa, jer važno mu je da čitatelj osjeti bolnu, strahovitu bolnu, surovost ove stvarne, strahovito stvarne priče.
“Ne znam kako čovjek može biti nježan kad nema novaca za ono što mu je potrebno.”
Karakterizacija likova besprijekorna je. Najprije upoznajemo dječaka, silno vezanog uz majku koja hrabro, usred noći napušta obitelj i sjeda za bus za Italiju. Da, hrabrost je majka, jer otac nema u sebi siline istinski se pobrinuti za obitelj koju je sa svojom ženom stvorio. Ona je ta koja mora prihvatiti da se suprug neće sakupiti, prestati piti i naći posao, i ona je ta koja mora prihvatiti da tvrtka u kojoj radi neće tako skoro isplatiti zaostatke plaće. Majka je ta koja mora donijeti tešku odluku i otići, ali odluka je to koju njezin sin nije imao priliku istinski prihvatiti.
“Trudio sam se mrziti je da bih bio voljen.”
A nije ni kći. Starija kći ostavljena je kao mlada žena s obavezama odrasle žene. Majka u njoj već odavno ne vidi dijete, već partnericu i nasljednicu, s nepravednim očekivanjima da se sad kći pobrine za domaćinstvo i mlađeg brata. I kao što nije uzela vremena sinu objasniti što će se dogoditi, tako ni s kćeri nije do kraja riješila pitanje svojih prevelikih očekivanja.
“Djed je jednom rekao kako ne možeš biti siromašan ako se pereš i nosiš čistu odjeću. Siromašan si ako trčiš za onim što svi žele.”
I dok je Balzano prvotno namjeravao napisati knjigu o ženi koja napušta svoju obitelj i domovinu ne bi li zaradila za život radeći u inozemstvu, posjetivši Rumunjsku shvatio je da je priča puno veća i dublja od ove. Naime, tu zemlju masovno napuštaju MAJKE. One u ogromnom broju odlaze od svoje djece, često u ranjivoj dobi, ne bi li u drugim državama othranile tuđu djecu ili brinule za tuđe roditelje.
Godine prolaze, majka se rijetko vraća, djeca rastu. Novac dolazi, ali šupalj je, gotovo bezvrijedan. Kupuje hranu, odjeću, mobitele, brine se za privatno školovanje, ali može li novac istinski zamijeniti roditelje? Može li majku?
Balzano ne škrtari, otkriva nam detalje i majčine priče u Italiji koja je mučna i nimalo laka. Čitatelju ne olakšava. No, ne želim vam otkrivati previše detalja. Shvatili ste poantu.
“Ne zaboravi da život razumije samo onaj tko uranja ruke u zahod.”
Iako nije dugo štivo, čita se u dahu, no priča ostavlja gorčinu u ustima. Naime, knjiga je nevjerojatno realna, prekrasno nijansirana. Jer tako je lako o nekim vrijednostima razgovarati kad su nam režije pokrivene; kad je hrana na stolu, kad imamo za najosnovniji, dostojanstven život. Puno luksuza uživamo, a da toga nismo ni svjesni. Ova knjiga postavlja odlična pitanja, ja se samo nadam da nitko od nas neće imati priliku životom tražiti odgovor.
Naime, ne čudi da neka istraživanja pokazuju da na životnu sreću ne utječe bogatstvo, nego samo da nam je materijalni minimum pokriven. A što kad minimuma nema? Je li tad važniji kruh? Ili je važnija – mama?
Knjige su moj svijet 