Hena Com, 2022. godine
Prevela Tatjana Radmilo
Godine 1985. predbožićno je vrijeme u malom irskom gradiću New Ross. Blagdanska atmosfera i užurbanost mogu se napipati, a Bill Furlong, lokalni trgovac ugljenom, ima pune ruke posla. No kad Bill obavi isporuku ugljena u obližnji katolički samostan dočekat će ga situacija kojoj nije trebao svjedočiti.
Hoće li se Bill praviti da ništa nije vidio ili će odlučiti pomoći?
“Te sitnice” kratak je i izuzetno hvaljen roman irske autorice Claire Keegan. I prekrasno se uklapa u ovo naše predbožićno raspoloženje. Riječ je o konciznom, dojmljivoj štivu koji polako plete svoju priču, bez imalo patetike ili idealiziranja. Znamo da je lako, suviše lako, skliznuti u idealizaciju malih sredina, osobito u vrijeme blagdana kad prirodno naginjemo obitelji, zajednici, dobrim djelima, nastavi niz.
Ipak, Božić uvijek skriva i jednu svoju drugu stranu i Claire je upravo njoj odlučila posvetiti svoju nagrađivanu knjigu.
Vrlo se brzo upoznajemo s Billom. Ton teksta vrlo je intiman, blisko treće lice bajkovito pripovijeda i otkriva nam bogati unutarnji svijet muškarca kojeg život nije mazio i koji se vrlo rano upoznao s mračnijom stranom konzervativnog društva zbog obiteljske situacije koja je bila sve samo ne idilična i pravocrtna.
Claire me zavodljivo uvukla u njegovu pripovijest, ona je, onako na prvu, o čovjeku koji je iz pepela (ugljena?) stvorio idiličan, iako skroman, obiteljski život sa sposobnom suprugom i cijelim čoporom djevojčica jedna drugoj do uha. Bill je vrijedan, štoviše, nezamjenjiv dio male gradske zajednice, ali i jednako vrijedan kao suprug i kao otac.
No ta idealizirana brana polako popušta pred očima čitatelja, tekst je porozan. Iako to Bill ne izgovara na glas, on vidi dalje, i vidi dublje. Svjesniji je da je život kudikamo više od svih njegovih uloga pred svijetom isto kao što je svjestan činjenice da se samo nekoliko stvari izvrtjelo drugačije, on pravo na svoje uloge možda ne bi ni dobio. I upravo je njegova perspektiva ona koja u trenutku šokantnog otkrića događanja u samostanu ona koja Billu ne dopušta da šuti, da ne učini ništa.
Jer što bi s njim bilo da jedna osoba nije pomogla njegovoj majci kad je trebalo? Ako on sad pomogne, što bi selo reklo? To mi je itekako poznato. Odrastajući na selu, u maloj katoličkoj zajednici, najgori grijesi oni su protiv zajednice. No ne govorim o stvarnim prijestupima, istinskim zlodjelima, ja govorim o talasanju, drugačijosti, bilo čemu izvan norme ili konzervativnih lanaca koje se to specifično društvo još nije do kraja oslobodilo. Jezgra društvo i kruto osmišljene vrijednosti štite se pod svaku cijenu uz bok onim podatnim i stvarnim..
I voljela bih da ova priča iz osamdesetih danas ne drži vodu, da smo je kao društvo prerasli, ali nismo. Time je ova božićna priča jedna od najvažnijih koju vam tijekom blagdana mogu preporučiti.
Božić je puno više od plemenskih nastojanja da održimo status quo i možda pomognemo pokojem plemenitom siromahu kako bi se osjećali bolje. Božić je ustanak, virus koji bi se trebalo širiti u ostatak godine, u svakodnevicu. Claire postavlja odlično pitanje: ima li smisla biti živ, a ne pomagati drugome? Mislim, nije da život nema smisla, možda je ova rečenica donekle generalizirana, ali nekako ne vjerujem da itko tko ovo čita vjeruje da je kriva.
Ne znam je li Bill uspio u onom što je odlučio, priča uznemirujuće reže u trenutku najvećeg izazova (kakav završetak!), ali nebitno je isto kao što je i Bill zapravo nebitan. Ni ova knjiga nije bitna, tek je skup rečenica na papiru. Odnosno, nije važna ako ja nakon nje ne budem bolja, svjesnija, obzirnija, ODVAŽNIJA činiti dobro. Nisu sve knjige ovakve – ova jest.
Ovog Božića vam želim: jednostavnu hrabrost da budete ljudi. To su te sitnice i možda jedini pravi smisao Božića.
Knjige su moj svijet 