PRIČE O ČUDNOVATIMA – Ransom Riggs

Izdavač: Lumen

Prevela: Ana Josić

Godina izdavanja: 2018.

“Priče o čudnovatima” knjiga je koja nas ponovno vodi u svijet čudnovatih koji je osmislio autor Ransom Riggs. Taj svijet je ranije Riggs tako lijepo opisao u svojoj trilogiji “Dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu“.

Homo sum: humani nil a me alienum puto.

Ja sam čovjek: ništa što je ljudsko strano meni nije.

~ Terecije

Iako se radi o knjizi koja je vezana uz trilogiju (tzv. tie-in), lako se čita bez obzira da li ste raniju trilogiju pročitali. Dapače, ako ju niste čitali, ovom ćete knjigom dobiti predokus Riggsove čudnovatosti i maštovitosti, te se poslije možda i lakše odlučite trilogiju ipak pročitati.

“Priče o čudnovatima” je zbirka kratkih priča, njih otprilike desetak. Iako osobno nisam veliki ljubitelj kratkih priča (mislim da nisam dovoljno strpljiva za tu formu), ovoj sam knjizi dala šansu i drago mi je da jesam. Priče su namijenjene djeci kao i odraslima i jedna je od rijetkih knjiga koju će rado pročitati i veliki i mali članovi obitelj. Tako smo knjigu zajedno čitale moja desetogodišnja nećakinja i ja, to je bilo prekrasno čitalačko iskustvo koje smo obje cijenile.

Osim samih priča, tu su i čudesne ilustracije grafičkoj dizajnera po imenu Andrew Davidson. Zapravo, cijela knjiga je istančano vizualno osmišljena, jedna je od ljepših knjiga koje posjedujem u svojoj osobnoj biblioteci.

“Stephen King za djecu” – tako Riggsa često zovu i ta usporedba doista ima smisla. Riggsov svijet izuzetno je kreativan i maštovit, ali često i morbidan, u granicama sa strašnim. Ipak, on tako ugodno vodi čitatelje kroz svoje priče da morbidnost nije problem, a do horora nikad ne dodje. Narator često luckasto probija četvrti zid i ta toplina pripovijedanja stvara prekrasnu atmosferu koja je u svakom trenutku sigurna i topla.

Naratoru, kao i spisatelju, izuzetno je važno da priča ima neku pouku, pa tako čitamo o simbiotskom, ali ultimativno pogubnom odnosu izmedju ljubaznih ljudoždera i skromne zajednice čudnovatih kojima rastu novi udovi kada izgube stare; o hrabroj princezi račvasta jezika; o krajnje usamljenoj djevojci koja je vidjala duhove i silno ih htjela prisiliti na prijateljstvo; o ratu izmedju golubova i ljudi u starom Londonu, o prvoj ymbryn – nesebičnoj ptici koja se pretvarala u ženu; o dječaku koji se pretvarao u bića uz koje se u tom trenutku osjećao najprihvaćenijim (meni osobno najdraža priča) itd.

Prekrasne su ovo priče, tople i poučne. Nemali broj puta neka mi je izmamila osmijeh, ali i suzu. Pouke su jednostavne i bitne, a naši čudnovati junaci su prekrasni individualci koji u svojoj neobičnosti teže jačanju karaktera, a ne njegovom unakaženju – nešto što je relevantno za svako doba i svaku generaciju.