Izdavač: Mitopeja
Prevela: Zvezdana Pilepić
“GORI OD ĐAVALA.”
“Crveni Orm” Fransa G. Bengtssona najnoviji je naslov u izdanju drage mi izdavačke kuće Mitopeje. Kao i uvijek, i ovo izdanje je prekrasno. Moćna kombinacija crne i crvene boje, reljefi na eko koži koji podsjećaju na valove, žarko crvena boja s prekrasnim ilustracijama koje jasno upućuju na detalje iz knjige, pažljivo izabran font, a knjiga se iznimno ugodno čita. Mitopeja se uvijek pobrine da to krajnje čitalačko iskustvo bude spektakularno.
No, isto tako, ovo je prvi naslov Mitopeje o kojemu nitko od nas ništa ne zna. To je prvi naslov koji nije preveo Vladimir Cvetković Sever. Prvi naslov preveden sa švedskog jezika. Prvi naslov autora koji nije više s nama. Prvi naslov koji nema fantastične elemente (tu ne ubrajam “Blijed pogled na bregove” koji zapravo nastavlja tradiciju prevođenja svega od Ishigura nakon itekako fantastičnog “Pokopanog diva”). Rizično za ovako malu, zapravo obiteljsku tvrtku, ali zato i puno govori koliko Mitopeja vjeruje u ovaj naslov.
Završivši je – jasno mi je i zašto. Ovaj roman (zapravo, dva romana u jednom svesku) čista je knjiška radost i posve nenalik na išta što sam u životu pročitala.
“Crveni Orm” prati Vikinge na prijelazu (prvog) tisućljeća. Glavni lik crvenokosi je mladić po imenu Orm, knjige prate njegov život te kojekakve avanture kojih nimalo manjka. Već kao mladac, iščupan je iz obiteljskog života i povučen na svoju prvu avanturu. Završava daleko, kao rob među muslimanima, i brzo se profilira kao netipično mudro, pragmatično, lojalno, hrabro i prilagodljivo biće.
Do kraja knjige Orm predstavlja Vikinge kakve do sad i nismo upoznali. Od raščupanih divljaka plave kose, barbarina bez nekih moralnih vrijednosti opsjednutim svojim bogovima, dobivamo gotovo kultiviran (u okviru svojih mogućnosti i nasljeđa) narod koji se, u doba kad je svijet nadasve zaluđen svojim kršćanstvom i svojim islamom, ne opterećuje vjerskim fanatizmom i svim tim glupostima. Uzima od svijeta što mu treba, ali sve s pravom dozom humora i praktičnosti.
Orma gledamo kako raste, razvija se, ženi, prihvaća Muhameda kada mu treba, pa kršćanskog boga kad mu taj zatreba još i više. No ostaje Orm, karakter toliko predivan da poput gravitacijskog polja oko sebe privlači i cijeli dijapazon šarolikih likova.
“Najbolje bi bilo za vaše duše da svi dolazite svake druge nedjelje; ali oni koji žive daleko smiju dolaziti svake treće.”
“Daj začepi, svećeniče, i krsti nas!” zaurlaju najnestrpljiviji.
No ono što možda najviše definira ovaj narod i ovu knjigu je posvemašnja zaljubljenost u dobru priču i u radost pripovijedanja. A priča u ovoj priči nimalo ne manjka. Svaki karakter ima neku svoju, i svaka je luđa, draža i posebnija od druge. Ta otvorenost i čežnja za pričama iskreno su me obradovali.
“Crvenog Orma” čitala sam sporo, strpljivo, upijala sam ovu knjigu kroz dulji period vremena, učila o vikinškoj kulturi, smijala se njihovim nestašlucima, suludim filozofijama, zdravom humoru i iznenađujućim obratima, i radosno joj se vraćala ne skidajući osmijeh s lica. Kad sam je završila obuzeo me osjećaj kao da sam se oprostila sa starim prijateljima, a to mi se doista ne događa često.
Kao i uvijek dosad, Mitopeja je osigurala 500 primjeraka knjige “Crveni Orm“. Nakon toga knjiga više neće biti, barem ne u ovom prekrasnom izdanju. Pohitajte, nemojte da vam ovaj knjiški biser promakne.
Knjigu “Crveni Orm” možete kupiti na web shopu Mitopeje.
Knjige su moj svijet 