PROROCI FJODRA VJEČNOST – Kim Leine

Izdavač: HENA COM
Preveo: Mišo Grundler

“Čini se da u ovoj divljini najbolje prolaze najteži grešnici.”


Proroci fjorda Vječnost” knjiga je o kojoj se ovih dana u knjiškim krugovima sve više govori. Riječ je o nagrađivanom romanu danskog autora čiji život je, navodno, upisan u ovaj povijesni roman koji prati “avanture” jednog mladog danskog svećenika koji krajem 18. stoljeća završi u misiji na Grenlandu.

Kim Leine vrlo je eksplicitno naglasio da je glavni lik svećenika Mortena Falcka modeliran prema njegovom vlastitom životu. Leine je dobar dio svog života proveo kao medicinski tehničar na Grenlandu, a iskren je u vezi ovisnosti o drogama koju je putem stekao. Ako knjigu niste pročitali, ta poveznica s glavnim likom ne znači vam mnogo, ali jednom kad zađete u svijet glavnog lika ove knjige, ova vam usporedba postaje zastrašujuća.

Autor Kim Leine

Morten Falck je seosko dijete koji u Kopenhagenu studira teologiju. Zapravo zanima ga medicina, osobito medicinska patologija, ali otac je odlučio – Morten ide u svećenike. Svoje vrijeme u Kopenhagenu Morten iskorištava kako bi mladenački istražio i neka rubna ponašanja u društvu, ali i da proširi vlastita razmišljanja. Drag mu je Rousseau, a njegov citat o slobodi stalno mu je na umu i na jeziku. Mortenov cinizam raste kako otkriva i neke patologije unutar sebe, toliko ljudske, a opet neugodne i mračne.


“Čovjek se rađa slobodan, a posvuda je u okovima.”

Jean-Jacques Rousseau


Morten je osrednji student, i na kraju studija ponuđena mu je pozicija svećenika u jednoj koloniji na Grenlandu. On pristaje na tu desetogodišnju obavezu. Apsolutno je nesvjestan u što se upušta. Grenland je divlje mjesto na koje Danci nisu navikli, koje izvlači ono najbolje i ono najgore iz njih (naglasak na najgore), a odnos s domorocima je delikatan, osobito odnos s “prorocima” – povećom krivovjernom skupinom domorodaca koji su se nastanili u fjordu Vječnost. Zanimljivo je da su proroci doista postojali, i zaista su jedan inspirativan dio ove velike priče.

U ovom romanu nema puno ljepote (izuzev prirodne) ni iskupljujućih poteza likova. Zapravo knjigom dominira naturalizam, prikazujući likove u najintimnijim i najvulgarnijim trenucima. Ne bih knjigu preporučila onima koji su osjetljivi na gadljive opise ljudskih tijela, tjelesnih funkcija ili neugodnih situacija. Roman ne vrvi ni inspirirajućim citatima (iako ih se nađe!), pa ipak, nije dosadan ni sekunde. Lako se i brzo čita, iako sam od prve stranice bila donekle u šoku od pročitanog.

Komentirajući ovu knjigu s blogerskim kolegicama Tamarom i Zlatkom (Citam Gledam Slusam i Life&Socks), često se koristio termin “iritantni likovi”. Meni, moram priznati, likovi nisu bili iritantni ni sekunde. Dapače, prema kraju knjige sve sam više marila za njih, unatoč karakternoj manjkavosti. Njihovi postupci bili su mi u potpunosti jasni, iako sama možda ne bih postupila tako. Ovo je, prije svega, odlika kvalitetnog pisanja.

Knjigu sam doživjela kroz dvije centralne teme. Prva tema doticala bi se pitanja istinske slobode, osobito u kombinaciji s ljudskim nagonom te izolacijom, a druga tema obrađivala bi umjetno zamišljenu razliku između dobrog i lošeg čovjeka. Što čovjeka čini dobrim ili lošim? Gdje potežemo tu granicu? Jesmo li uopće kompetentni za takvu odluku?


“Često govori o svojoj kravi. Ona je jedino pošteno stvorenje u cijeloj ovoj koloniji.”


Svi naši likovi, a osobito Morten, žele biti dobri ljudi. Božji ljudi, ali i svoji ljudi. I svi oni češće podbace nego što uspiju. Manjak kontrole nad samim sobom je očigledan. Domoroci su, manje više, prepušteni svojim nagonima. Jesu i Danci, ali zbog povezanosti s kršćanskom vjerom manje su si to spremni priznati. Grenland 18. stoljeća im pritom nimalo ne pomaže. On je predivan, veličanstven i nemilosrdan.

Kroz priču, ali i pogovor autora saznajemo kakvi su uvjeti vladali na Grenlandu u tom povijesnom periodu. Samo glad je među domorocima bila sposobna ubiti 9 od 10 stanovnika kroz jednu zimu. Zamislite! 9 od 10! Bolesti su harale, djeca nisu preživljavala čak i kad gladi nije bilo, a dugi periodi hladnoće i mraka ostavljali su svoj danak. To je vrijeme kada si bio relativno siguran jedino unutar zajednice, koliko god okrutna ona bila.

Morten do kraja knjige ponire u najdublja gnojišta svoje duše, a sebe sagledava sve jasnije u svom ponoru. Ružnoća tog duševnog pada eksplicitno je opisana. No, Morten, kao i svi ostali likovi, beskrajno su ljudski u svojim padovima i nesavršenostima. Umjesto iritacije doživjela sam razumijevanje i empatiju. Jer doista, kakvi smo MI kada nas nitko ne gleda? Kako bismo se mi ponašali pod takvim uvjetima? Na takvom mjestu? Kao djeca tog vremena?


“Nisi loš čovjek, Mortene Falck. I oholo je od tebe što misliš da se ističeš i da si lošiji od nas ostalih.”


Proroci fjorda Vječnost” oda je jednome mjestu. Grenland je izuzetna lokacija koja ne mari previše za najslabije među nama. Ova knjiga oda je i ljudskoj prirodi – tom nesavršenom, ali izdržljivom ljudskom duhu.

Grenland Mortena stavlja na kušnju, ali mu i omogućava da samoga sebe jasnije sagleda, bez trunke samoobmane ili idealizma. Kontinent mu to nikada neće omogućiti. Ako mu se otvori, Grenland ga pročišćava, i tek tada može zbaciti (ili prihvatiti) sve svoje okove te postati istinski slobodan.

I na samom kraju ove recenzije, zahvalila bih se prevoditelju. Mišo Grundler pobrinuo se da do nas stigne istinski kvalitetan prijevod.

Knjigu “Proroci fjorda Vječnost” možete kupiti na Hoću knjigu web shopu.


Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s