Jelena Hrvoj – Durgina kuća

Objavljeno u vlastitoj nakladi.

Trebalo mi je nekoliko dana da mi se čitalački dojmovi slegnu nakon ove knjige – nakon OVAKVE knjige. Zapravo, trebalo mi je nekoliko dana da dodjem k sebi. Ova knjiga je iznimno uznemirujuća, ali i ozbiljno dobra.

Jelena Hrvoj poznata je u domaćim čitalačkim krugovima. Kažem čitalačkim, a ne književnim jer Jelena Hrvoj (još uvijek) nije ime iza kojeg stoji neka izdavačka kuća. Zašto? Ne ulazim u to. Ipak, Hrvoj je autorica koja ima itekako vjeran krug čitatelja koji se rado vraćaju u uvrnute svjetove koje ova spisateljica, naizgled s lakoćom, osmišljava.

Nije ni meni ovo prvi naslov Jelene Hrvoj. Sâma mi je pristupila s knjigom “Dedivinacija – nacija psihoze” (recenziju ovog SF trilera možete pročitati ovdje), uz napomenu da je “Dedivinacija” bila prva knjiga koju je napisala u životu i da nije na razini ostalih njenih knjiga. “Ok, imat ću na umu.“, rekla sam, ni sama ne znajući što to znači. “Dedivinacija – nacija psihoze” bila mi je dovoljno dobra da bih nabavila i ostale njezine knjige koje su mjesecima stajale na polici, čekajući da me ponovno uhvati volja za nečim “trilerskim” ili “uvrnutim”.

I dođe početak nove godine i nove čitalačke sezone. Obično je započnem nekim DOBRIM trilerom. I tako sam ove godine uzela “Durginu kuću” nadajući se da neće razočarati. Ja ni sad ne znam koje emocije me vežu uz čitanje “Durgine kuće“, ali razočarenje NIJE jedno od njih. “Durgina kuća” je odlično napisana knjiga. Poremećena, da, ali odlična!


“Trenutak u kojem se djetinjstvo cijepa i prerano dolazi zrelost bližio se sa svakim prijeđenim korakom, svakim otkucajem srca i svakim milimetrom koji ju je dijelio od prostorije.”


Piksela je trinaestogodišnja djevojčica koja, nakon traumatičnog razvoda roditelja, s majkom seli u drugi grad. Tamo upoznaje Billianet, neobičnu, ali prodornu djevojčicu koja je “s vrata” uvodi u tajni klub “Durge”. U tom klubu je i tajanstvena Kaliope, koja nije baš najsretnija što Billianetinu pažnju mora dijeliti s pridošlicom. Ali ipak, krv je u zakletvi puštena, Durgino ime je izrezbareno nožićem na leđima i ovaj klub postaje Pikselina nova stvarnost i mračno utočište. Jednog dana Billianet i Pikselu u “Durginoj kući” napada beskućnik i tu stvari krenu opako po zlu. Ostatak priče morat ćete sami otkriti. 🙂

Durgina kuća” jezovita je knjiga. Ovo je psihološki triler koji graniči s hororom, u najboljoj maniri velikog Stephena Kinga. Hrvoj strpljivo pripovijeda priču o tri djevojčice okrutnih sklonosti, knjiga je puna urođenih psiholoških patologija, bez da ikad zanemari i stvarne traume koje djevojčicama daju kontekst za njihova (ne)djela, iako nikad ne služe i kao opravdanja.


“Danas je napokon došao dan kada će njezina umjetnost doći do izražaja. Dan kada će pokazati ljubav i mržnju, strah i pohlepu. Kaliope Zana izašla je iz kuće ispunjena, sigurnog koraka i spremna uprljati ruke krvlju koju je toliko cijenila.”


Likovi su uvjerljivo psihološki profilirani. Dijalozi su istinski nijansirani. Nije uopće lako osmisliti razgovore koji se odvijaju između pretpubertetskih djevojčica – da zadrže djetinje manire i naivnost, a da s druge strane vode priču kroz odraslije boje koje je autorica osmislila.

Durgina kuća” je prije svega nepredvidljiva. Po meni, to je ogroman kompliment, pomalo sam odustala od žanra trilera zbog svoje predvidljivosti, i koji se previše oslanja na svoje pravilo “obrata” u zadnjem činu. Hrvoj se ne opterećuje s time. Svaka stranica potencijalni je obrat, a preko njih prelazi neusiljeno. Ta lakoća koja graniči s nemarnošću podiže jezu još koji stupanj više.

Do kraja knjige usijanje je iznimno, i mislim da s lica nisam skidala dojam duboke potresenosti pričom. Jelena Hrvoj sposobna je priču odvesti tamo gdje moja mašta ne ulazi. Koliko god sam čula da su detalji priče uznemirujući – nisam mogla ni zamisliti ovo. Možda sam ipak trebala pročitati fantastičan uvod književnice Sonje Smolec odmah na početku, kako je i osmišljeno, umjesto da ga preskočim. Možda bi me mrvicu pripremio za genijalnost i poremećenost onog što me na stranicama ove knjige očekuje.

Ovo je priča koja se poigrava svojim magnetizmom. Privlačila me i odbijala u isto vrijeme. Osjećala sam kao da je stvarna i sasvim nevjerojatna u isto vrijeme. Priuštila mi je iznimno čitalačko iskustvo, iako se ni s jednim dijelom pričem nisam uspjela istinski povezati ili u njima pronaći.

Ova nezaboravna knjiga dokaz je da pred našim očima, u malom kutku Hrvatskog Zagorja, raste talent koji donosi nešto novo na naš čitalački buffet. Sve što Jelena Hrvoj napiše, ja ću pročitati.


Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s