Izdavač: Iris Illyrica
Prevela: Željke Lovrenčić
Laura Restrepo neopisivo je impresivna žena. I dok sam njezinu biografiju pročitala i prije čitanja njene knjige “Bunilo“, tek kad sam knjigu dovršila zabljesnuo me istinski značaj života ove spisateljice.
Autorica je rodjena 1950. godine u Kolumbiji i smatra se jednom od najistaknutijih suvremenih latinoameričkih književnika. Restrepo je književnica, kao i novinarka, ali je prije svega politička aktivistica koja se nikad nije bojala “akcije”, i to u zemlji koja je već desetljećima silovito turbulentna zbog problematike narko-izvoza.
Laura Restrepo je žena-zmaj, a “Bunilo” je knjiga-zmaj.
Aguilar se vraća kući nakon putovanja i pronalazi partnericu Agustinu pomračena uma, u bunilu. Svim silama pokušava vratiti ženu koju voli iz tog stanja potpune odsutnosti, te saznati što se to dogodilo s Agustinom u periodu kad ga nije bilo. Pomalo, kroz izmjenične perspektive Aguilara, Agustine, Agustininog ljubavnika iz mladih dana Midasa, te Agustininog djeda, dobivamo bolju sliku o samoj Agustini, njezinoj obitelji, ali i društveno-političkom stanju zemlje koja je u to vrijeme vladavine Pabla Escobara u potpunosti zaronila u kriminal, korupciju i ekstremno nasilje. Restrepo doista zna o čemu piše u ovoj knjizi.
Trebalo mi je neko vrijeme da se “opustim” čitajući ovu knjigu. Pisana je toliko specifičnim stilom koji, barem isprva, ne dolazi nimalo prirodno. “Bunilo” je fenomenalan naslov koji istinski opisuje ne samo radnju, psihološka stanja likova, emocija, kolumbijsko društvo u doba (zlo)vladavine narkobosa Pabla Escobara, već i stil pisanja – odnosno, stil koji je tu da imitira bunilo iz kojeg priča polazi.
Restrepo, naizgled, ne vjeruje u odvajanje paragrafa, ne povodi se linearnošću priče. Tekst je odvojen tek jednim retkom kad god se promijeni pripovjedač. Ornamentirane rečenice sklone su diverziji, da, pravo bunilo. No ubrzo shvaćam da ispod naizgled konfuzne površine plovi minuciozno organizirana struja gotovo novinarski jasno ispričane priče. I tu je čitanje poteklo s lakoćom.
Laura Restrepo ne vjeruje u senzacionalizam, ne vjeruje u jeftinu patetiku. Savršeno vlada svakim slovom, svakom misli, svakom idejom. Izuzetno je egzaktna, a prijevod fantastične Željke Lovrenčić ni jedan jedini zarez ne prepušta slučaju. Knjiga je toliko dobro prevedena da je sasvim lako mogla biti napisana i na hrvatskom jeziku.
Je li mojom krivicom poludjela? Ili me je zarazila svojim ludilom?
Kroz cijelu knjigu pravilno se, baš poput dobre puzzle, tempira misterij koji me naprosto gonio da okrećem stranice – zašto je Agustina poludjela?
Dualizam koji razdire kolumbijsko društvo, kao i Agustininu obitelj, simbolika koju opetovano koristi kako bi jasno iscrtala nijanse svoje priče, i nevjerojatna dubina jezika koji je zapravo jednostavan u svojoj esenciji – odlike su ove knjige koju neću brzo zaboraviti. Usred čitanja “Bunila” shvatila sam da je Restrepo, kao novinarka, ovu knjigu mogla napisati vrlo jasno i direktno, pritom je otvarajući širem obujmu publike, ali bi time knjiga izgubila ogroman dio svojih boja i okusa, pa i umjetničke vrijednosti.
Ovu knjigu ne bih preporučila novacima u čitanju, niti čitateljima koji nisu nimalo skloni intelektualnom avanturizmu. Ipak, onim knjigoljupcima koji vole izazovniju literaturu, “Bunilo” bi moglo biti pravo otkriće, baš kao što je postalo i meni.
Knjigu “Bunilo” možete kupiti na Hoću knjigu web shopu.
Knjige su moj svijet 
One thought on “BUNILO – Laura Restrepo”