Dinko Mihovilović – Krletka od mora

Izdavač: Beletra

3


Krletka od mora” me neočekivano zainteresirala kada sam slučajno zalutala na njenu prvu promociju, nekoliko dana nakon izlaska knjige. Naslovnica privlači pogled, doista je prekrasna (Pohvala ilustratorici Luciji Jerković!), ali sâm sinopsis nije nešto što bi me inače privuklo. Ipak, zaintrigirala me činjenica da je riječ o debitantskom romanu jednog zagrebačkog IT-ovca rođenog iste godine kao i ja.

I upravo iz tog razloga mi je neopisivo drago što sam knjigu kupila i pročitala. Naime, Dinko Mihovilović je uspio napisati prvi pravi roman moje generacije. A generacijske romane volim, iako do ovog nisam bila svjesna kako uvijek čitam o generacijama koje nisu moje.

Nije čak ni dovoljno čitati stranu literaturu o nama rođenim u drugoj polovici osamdesetih koji smo djetinjstvo proživjeli u devedesetima, koji smo prve izlaske doživljavali početkom novog tisućljeća i koje je nova, slomljena ekonomija zatekla na samom početku radnog vijeka i odraslosti. Potrebno je pročitati domaću literaturu kako bi ta generacijska konekcija s knjigom i likovima bila stvarnija.

20181111_102435 (1).jpg

Priča prati Josipa iz Utrina. Josip ima 28 godina i radi kao IT-ovac u nekoj firmi u Zagrebu. Živi sam, najbolja prijateljica mu je rođena sestra, roditelji ga ne razumiju, mrzi svoj posao, voli špijunirati ljude s prozora svog stana i maštati o povratku u djetinjstvo – posljednji put kad je bio istinski sretan.


Tražeći lijek za samoću, otjerao sam od sebe prave ljude od krvi i mesa.


Jedna od življih uspomena iz tog bezbrižnog djetinjstva je posjet susjedu Martinu koji mu je ispričao neobičnu priču o jednom svom putovanju Indijskim oceanom kada je radio na brodu. Svoju priču zapisao je u dnevnik koji je razgolicao Josipovu znatiželju. Godine su prošle, Josip je odrastao i jednog dana Martin umire. Josip, sasvim atipično za svoju pasivnu narav, odluči ukrasti starčev dnevnik i konačno ga pročitati. A ono što se nalazi u dnevniku izlazi iz okvira stvari koje su moguće.

Nakon toga život mu se iz temelja ubrzava i mijenja. Prije nego li se i snašao, Josip daje otkaz na poslu i kupuje autobusnu kartu za Grčku gdje živi Martinov stari prijatelj koji je s njim radio na brodu. Josip jednostavno mora saznati što je to Martin vidio kada se prilikom jednog zarona skoro utopio.

Uživala sam prateći Josipa na njegovim putovanjima preko pola zemaljske kugle, ali sam isto tako uživala biti u njegovoj glavi. Josip je osoba istinski udaljena od drugih ljudskih bića, osoba koju muče mnoge osobne krletke za koje misli da se od njih može odvojiti bijegom iz zamorne svakodnevice, dok onkraj svijeta shvaća da sve te kaveze cijelo vrijeme nosi sa sobom. Dio su njega.


Ti ćeš i dalje biti ti, gdje god da dođeš.


Ima neka mini kriza koja se događa i puno kompletnijim osobama od Josipa a koja se često dogodi u drugoj polovici dvadesetih godina našega života. Milenijci smo odrasli s uvjerenjem da možemo sve, samo ako dovoljno vjerujemo u to. Uvjeravali su nas da završetkom fakulteta postajemo viša klasa. Obavljat ćemo cijenjen posao tamo u nekom uredu, radeći zamoran posao koji ne volimo, za ljude koje ne poštujemo, nazivajući to karijerom. Zasnovat ćemo obitelj. Kupiti stan, auto… Živjeti sretno do kraja života. No, ovo je iluzija, i u jednom trenutku shvaćamo što je stvarni život i u što smo vjerovali, a krivo.

Ovo je period života u kojem nas sva težina naših opetovanih pogrešnih odluka lupi po glavi i period života u kojem shvaćamo da ne možemo pobjeći od njihovih posljedica. Moramo prihvatiti odgovornost. A to je bolan proces. Bolan proces za nas, strahovito bolan proces svojevremeno i za mene, a bolan je proces i za našeg junaka Josipa. On kroz kroz svoje putovanje traži oslobođenje od sebe samog. A mi sami smo jedina osoba od koje doista ne možemo pobjeći.

Krletka od mora“, ipak, pati od boljki mnogih debitantskih romana, iako je za debitantski roman dosta dobar. Stručniji od mene spomenuli su kako bi mu dobro došla još koja runda editiranja. I iskreno, još uvijek ne znam što bih mislila o samom kraju knjige. No, “Krletka od mora” me zamislila i dugo se nisam ovoliko povezala s nekim likom, iako se radi o muškarcu koji je često izuzetno “entitled” na način na koji ja doista nisam. Josipu od srca želim sreću i radosniji životni epilog, a Dinku Mihoviloviću želim još mnogo, mnogo knjiga. Znam da željno iščekujem sljedeću.

Knjigu “Krletka od mora” možete kupiti u Hoću knjigu web shopu.

20181111_102338 (1).jpg

 

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s