Izdavač: Naklada Neptun
Prevela: Zrinka Budak
2020.
“U tom sam se trenutku predala. Nisam se zaljubila. Samo sam se… predala.”
Svaki novi roman autorice Colleen Hoover posebno je veselje. Colleen Hoover, odmilja CoHo, ima specifičan, odvažan, gotovo sablažnjujući stil pisanja kojega je započela pisanjem na platformi Wattpad, a entuzijazam kod publike otada kontinuirano ne posustaje.
Ta odvažnost jest i razlog zašto s njezinim knjigama gotovo uvijek imam neki problem, ali im se i opetovano i zaneseno vraćam. Jednostavno znam da me ni jedna njena knjiga neće ostaviti hladnom, da ću je pročitati u dahu, pa makar se pritom i svađala s njom ili ju poželjela baciti u zid.
Jedan od glavnih razloga zašto je toliko polarizirajuća jest njezina volja i sposobnost da uhvati zaista rubne psihološke momente u žanru ljubavnih romana. Također, gotovo da i nema spisateljica koja je sposobna toliko dobro, sočno, klizavo i mokro prikazati kemiju između likova.
Ta kombinacija patoloških stanja i karaktera te zaista intenzivne ljubavne priče Coho-ina je specijalnost, a “Verity” je roman koji je te aspekte doveo do svog usijanja.
O romanu
Spisateljica Lowen Ashlegh je u financijskim problemima i dobiva poslovnu ponudu koja bi je mogla izvući iz gabule. Suprug autorice bestselera Verity Crawford unajmljuje ju da dovrši serijal koju Verity, teško nastradavši u prometnoj nesreći, nije u mogućnosti dovršiti.
U domu Crawfordovih, Lowen nailazi na autobiografiju koju je napisala Verity i iz nje saznaje visceralne detalje o obiteljskim odnosima koji lede krv u žilama. A kako se kemija između Lowen i Jeremyja Crawforda polako razbuktava, tako je i Lowen sve manje sigurna što učiniti s informacijama koje su joj na raspolaganju.
“Jedina autobiografija od čijeg bi čitanja trebalo odustati jest ona prema čijem autoru osjećate prezir i gnušanje.
Ispunit ću vaša očekivanja.“
Naime, “Verity” se ne može svrstati (samo) u žanr ljubića, definitivno spada u psihološke trilere. To je žanrovski skok koji bi mnogima predstavljao ogroman izazov, ali za Colleen je to prirodan, gotovo organski razvoj.
Zapravo, moram priznati da mi je u ovom žanru možda i uvjerljivija nego u ljubavnom. Roman “Verity” nije izgubio na žestini centralnog ljubavnog odnosa, ili na kemiji između likova, ali naglasila je sve one patološke momente s kojima se igrala i u prethodnim romanima. Ipak, ovaj put ih ne opravdava, ne pokušava ih razriješiti u zadovoljavajući hepi end, nego ih autentično isprepliće u roman koji me baš iskreno i dobrodošlo – uznemirio.
Knjigu nisam mogla ispustiti iz ruku, unatoč nedorečenosti pojedinih detalja, priča je samo tekla, a seksualna kemija između Lowen i Jeremyja, a osobito između Verity i njenog supruga bila je opipljiva te silno privlačna u svojoj devijaciji.
Bilo mi je vruće. Onako, “zaskočit-ću-muža” vruće. 😀
Ljubavna opsesija kaplje sa stranica ove knjige i drago mi je da pred sobom imam roman u kojem me Coho konačno ne uvjerava da je to normalno ljubavno stanje. Da i ne govorim kako mi je lik Jeremyja do sad možda i najprivlačniji muški lik kojega je ova spisateljica osmislila.
“Oboje smo tog ponedjeljka javili na posao da smo bolesni, a do utorka sam već bila opsjednuta. Opsjednuta njegovim osmijehom, njegovim kurcom, njegovim ustima, njegovom vještinom, njegovim pričama, njegovim rukama, njegovom samouvjerenošću, njegovom nježnošću, s novom i snažnom potrebom da mu ugodim.”
Čitajući ovu knjigu doživjela sam strah da će kraj biti izuzetno predvidljiv, barem neki njegov očekivani obrat, ali smatram da je taj strah ispao sasvim neopravdan, ipak je tu riječ o CoHo. Izvela ga je dosta dobro, iako znam da se nekima možda i neće svidjeti, jer takvi tipovi krajeva (da ne velim kakvi) nisu po svačijem guštu.
Colleen Hoover je konačno prešla na tamnu stranu. I moram priznati da mi se sviđa.
Knjigu “Verity” možete kupiti na Hoću knjigu web shopu.
Knjige su moj svijet 