Izdavač: Profil
Preveo: Dražen Čulić
2020.
“Oni koji su voljeni”, citirala je. “Umrijeti neće…”
O rijetko kojoj su knjizi ispjevani toliki hvalospjevi kao o knjizi “Otok” Victorie Hislop. O njoj slušam već godinama, i kao što to obično biva, nikako da dođe na red.
Silno me razveselilo kada sam u najavama vidjela da se objavljuje još jedan roman ove autorice, i to jedan koji ima čak i bolje recenzije od “Otoka”. Nekako nam se dobro uklopio i u pomalo zanemareni “Mini book club“, i zaista sam sretna što nas je potaknuo da ga sve tri pročitamo.
Moram priznati da me Victoria Hislop u romanu “Oni koji su voljeni” impresionirala s nekoliko stvari koje, po meni, vrlo dobro radi. Iznimno fokusirano napisala je obiteljsku priču o članovima obitelji koji svi imaju posve drugačija razmišljanja, stavove i ideologije. Drugi svjetski rat u Grčkoj izvrsna je kušnja tim sponama. Hislop je takvimpristupom podarila svježinu temi koja je zapravo sasvim iscrpna.
“Nitko nije imao vremena za gubljenje. Samo je bilo važno preživjeti.”
Druga komponentna koja mi se jako svidjela u njezinom pisanju je APSOLUTNI IZOSTANAK PATETIKE. Ne mogu ovo dovoljno naglasiti. Zaista ne podnosim patetiku. I kao da postoji neki imperativ da patetike mora biti kako bi djelo došlo do publike, i Hislop je pravi primjer da to uopće ne mora biti točno (Kristin Hannah, tebe gledam).
Roman također ima fantastični početak i upečatljiv, dirljiv kraj. Ovo se možda čini kao glupa primjedba, ali nekako sam sve uvjerenija da je ovo odlika bilo kojeg dobrog romana. Npr. sredina romana “Oni koji su voljeni” je poprilično usporila, umorila me kao čitateljicu, nepotrebno se razvukla, ali to zaista se puno lakše podnosi ako su otvaranje i finale dobri.
Ipak, ono što me ipak onemogućava da knjizi dadnem višu ocjenu su dvije stvari. Jedna je pomalo suhonjav stil, s jako puno viškova i repeticija. Ja zaista ne mislim da dobru knjigu dobrom čini količina izvučenih citata, ali iznenadilo me koliko je ova knjiga siromašna mislima koje bi se dalo izvući. Autorica kao da se toliko fokusirala na radnju, da je zaboravila ponekad zastati i razmisliti. Duga je ovo knjiga za baš toliko intenzivan pripovjedački ritam, a i teže se bilo povezati s likovima i njihovim sudbinama.
Druga stvar koja me je zasmetala je pomalo propagandni ton knjige “Oni koji su voljeni“. Članovi ove obitelji različitih su stajališta i ideologija, kao fantastična metafora cijele zemlje, ali voljela bih da se autorica potrudila unijeti malo nijansi u svoje poimanje političke situacije u zemlji.
“On se nije zalagao samo za sebe”, rekao je Panos. “Ali tebi takvo što ne može pasti na pamet, zar ne? Da bi se netko mogao žrtvovati za nekog drugog?”
Ipak, uživala sam u ovoj knjizi, naučila sam mnogo i silno sam pod dojmom priče za koju mi je drago da je ispričana. Hislop ima dozu veličanstvenosti u svojem pisanju, i drago mi je da sam ga konačno upoznala.
Knjigu “Oni koji su voljeni” možete kupiti na Hoću knjigu web shopu.
Knjige su moj svijet 