“Već odavno je granica između orla i lava bila mjesto strahota i smrti.”
Tamo negdje u rujnu, prije nego li je epidemiološka situacija u Hrvatskoj eskalirala, stajali smo na jednom sferakonskom štandu i uz smijeh te pokoju čašicu ukusnog likera probirali kroz popularne i manje popularne žanrovske teme. Tom jednom gospodinu kojem dan danas ne znam ime (mah-mah, mladi gospodine!) pogled je pao na naslovnice sage o Vješcu koje su se na tom štandu prodavale.
“Vještac, ha… Bilo bi baš fora da su se ohrabrili, preuzeli hrvatsku inačicu i witchera preveli s krsnik!”
Ostala sam u šoku.
Ja. Nisam. Imala. Pojma.
Naravno, čula sam za krsnike, uostalom, upravo mi je toga dana u ruke pristigao domaći roman “Krsnik”, no poveznicu s megapopularnim Witcherom nikad nisam stvorila u glavi.
“Mjesto bez krsnika je mjesto na koje Bog više ne gleda!”
Ne mogu reći da me to nije dodatno zainteresiralo za ovaj povijesno-fantastičan roman iz pera opatijske spisateljice Ane Cerovac koji je objavljen pod okriljem Naklade Bošković i Gradske knjižnice Kaštela kao pobjednik natječaja za najbolji neobjavljeni hrvatski povijesni roman. Opisan je kao roman koji u sebi spaja stvarne povijesne događaje jednog vrlo turbulentnog razdoblja, osobito u Istri, s elementima fantastike i narodnih predaja.
Ana se u tu fuziju odlučno bacila, i već nakon prvog poglavlja bilo mi je jasno da se u ovom romanu autorica neće suzdržavati s elementima fantastike kako bi dodatno obogatila one stvarne povijesne.
Krsto je krsnik čija je žena Marija oteta u mletačkom napadu na grad Lovran. Prateći njezin trag, Krsto nas provodi kroz ratom zahvaćeno područje preko kojeg se sukobljavaju Mletačka republika i Habsburška monarhija.
Iako je riječ o romanu, ova priča funkcionira gotovo kao zbirka kratkih priča. Svako poglavlje novi je svijet, s novim peripetijama, situacijama i sukobima, na nekom novom mjestu. Svako poglavlje ima neki svoj vlastiti unutarnji zaplet i pogon. To je na trenutke prekrasno funkcioniralo, ali ponekad i ne.
Iako ovakav odabir forme sam po sebi nije problematičan, moram priznati da je mene često izbacivao iz ritma priče. Taman bi se postigla neka značajna napetost, i u sljedećem bi se nepotrebno ispustila. I teško se oteti dojmu da bih se puno više povezala sa sudbinama glavnih likova da su ti meki spojevi između poglavlja bili spretnije izvedeni.
Pojedina poglavlja, iako lijepa, uopće nisu bila važna za razvoj priče, a s vremenom sam shvatila da Krsto zapravo ne pronalazi nikakve opipljive tragove, već priča kao da služi kao pogonsko sredstvo da bi se uvelo u svijet koji je veličanstven, bogat, zanimljiv, ali ne pridonosi razvoju konflikta i, možda najvažnije, razvoju likova. Iako je na početku zaista obećavao, Krsto mi se do kraja priče rasplinuo kao lik, željela sam više, i puno sam više uživala u manjim, sporednim ulogama.
“Tražio je Mariju preko godinu dana. Počinio je više zločina u tih godinu dana nego u cijelom svom životu. Prije nego što je pronađe, može barem učiniti neka dobra djela. I to ne zbog mjesta u raju. Sve mu se više činilo da su popunjena još odavno.”
Ipak, Ana ima impresivnu sposobnost u sekundi emotivno nabiti tekst, a neka su poglavlja bila fascinantno dobro osmišljena i napisana. Naježila bih se ili bi mi odjednom zatreperile suze i stvarala se knedla u grlu. S obzirom na detaljnost svijeta koji je opisan, s obzirom na sve političke peripetije i zaista krvava ratna prepiranja, Ana me je stalno vraćala na male ljudske sudbine i njihove dirljive osobne tragedije.
“U jednoj je stvari Marija ipak imala pravo. Jednom je izjavila da čovjek mora prestati mariti što drugi govore, inače će cijeli svoj život odslušati iz tuđih usta umjesto da ga odživi iz svoje duše.”
Na kraju, važno je napomenuti dvije stvari, a prvu sam otkrila kroz razgovor s autoricom. Roman je imao probleme s lektoriranjem. Upitne, da ne velim šokantne, odluke na tom području će te (ne, nije greška) vrlo brzo primijetiti, a usudila bih se najveću kritiku uputiti uredništvu romana: mislim da ne može baš svatko biti urednik, a ovaj roman je zaista zaslužio bolje.
Što me dovodi do druge stvari i zaključka. Unatoč problemima, roman “Krsnik” poprilično je nezaboravan. I to vam govorim kao netko kome se vrlo brzo izgube detalji pročitanog štiva. Svijet koji je Ana stvorila odvažan je, dobro istražen i promišljen, a veseli me pomisao na nastavak. Naime, ovo je prvi dio planirane trilogije, a drugi nastavak “Krasna zemlja” uskoro objavljuje mlada nakladnička kuća “Shtriga books“.
Mislim da ova mlada autorica nakon svog prvog romana može samo rasti i baš me zanima kamo će nas sljedeće odvesti.
Roman “Krsnik” možete kupiti na stranicama knjižare Dominović.
Knjige su moj svijet 