PLEMENITI GOSPODIN U MOSKVI – Amor Towles

Izdavač: Mozaik knjiga
Prevela: Aleksandra Barlović
Naslov izvornika: A Gentleman in Moscow
2019.

“Sva poezija je poziv na djelovanje.”


Da Rostovljeva pjesma nije baš toliko rezonirala u redovima revolucije, završio bi pred streljačkim vodom. Možda, ako mu se posreći, završio bi u Sibiru. Ipak je on plemić, grof, gospodin, i samim svojim rođenjem, po novom režimu, zaslužio je smrt.

Presuda je donešena, i vrlo je neobična: grof Rostov ostatak svog života mora provesti zatvoren u hotelu. I to ne u bilo kakvom hotelu – u otmjenom hotelu Metropol. Oduzet će mu se raskošne odaje, sasvim sigurno, ali ni mali sobičak na šestome katu nije baš tako loš kad se usporedi s alternativom.


“Ali, manje je vjerojatno da će nas iskustvo poučiti kako se valja pozdraviti s najdražim stvarima. A kad bi nas poučavalo? Ta nam se pouka ne bi sviđala. Jer s vremenom se dogodi da nam je do najdražih stvari stalo više nego do naših prijatelja. Nosimo ih s jednog mjesta na drugo, često uz veliki trošak i trud, čistimo njihove površine od prašine, laštimo ih i korimo djecu ako se u njihovoj blizini igraju previše živahno te sve vrijeme dopuštamo da sjećanja povećavaju njihovu važnost. Skloni smo prisjetiti se da smo se u tom ormaru skrivali kao dijete; ovi srebrni svijećnjaci na Badnjak su stajali na našem stolu; ona je ovim rupčićem jednom otirala suze, i tako dalje, i dalje. Sve dok ne zamislimo da nam te pažljivo čuvane stvari mogu pružiti istinsku utjehu kad izgubimo družbenika. Ali, dakako, stvar je samo stvar.”


A imao je grof mogućnost izbjeći sudbinu. Početak revolucije dočekao je na sigurnom, u Parizu. Vratio se po majku, pomogao joj prebjeći, ali iz nekih neobičnih razloga, o kojima ću strastveno špekulirati do kraja knjige, grof odlučuje ostati i suočiti se sa svojom sudbinom u komunističkoj Rusiji.

I tako knjiga “Plemeniti gospodin u Moskvi“, knjiga od kojih 500 stranica, opisuje jedan život koji se odvija gotovo u potpunosti iza vrata moskovskog hotela Metropol. Desetljeća prolaze, a grof, neobično i gotovo začudno pomiren sa svojom sudbinom, iza zatvorenih vrata proživljava puninu života.

Knjigu “Plemeniti gospodin u Moskvi” nije lako opisati, mozgam o njoj već tjednima. Uostalom, ne želim vas zatrpati detaljima i pisati lektiru. Kao jedan od temelja uspjeha ovog bestselera (bestselera i vani, ali bome i kod nas, op.a.) izdvojila bih stil pisanja: pitak, poetičan, slikovit, nježan, sporotinjajući, prožet humorom. Autor si daje vremena izreći nešto što bi drugi pisci izrekli u jednoj rečenici, ali upravo to i daje posebnu draž ovoj knjizi.


“Naposljetku, što nam prvi dojam može reći o nekome koga smo u predvorju hotela upoznali tek na minutu? Zapravo, što nam prvi dojam može reći o bilo kome? Pa, onoliko koliko nam akord može reći o Beethovenu ili potez kistom o Botticelliju. Ljudska bića po svojoj su prirodi toliko mušičava, toliko složena, toliko divno proturječna da zaslužuju ne samo naše uvažavanje nego i ponovno promišljanje, nepokolebljivu odlučnost da se suzdržimo od stvaranja mišljenja sve dok se s njima ne nađemo u svim mogućim okruženjima i u svakom mogućem trenutku.”


Čitala sam je u jednom baš stresnom razdoblju na poslu i neopisivo sam joj se rado vraćala na kraju dana. Pružala mi je eskapistički odmak na koji rijetko nailazim, tekst mi je milovao raspoloženje.

Plemeniti gospodin u Moskvi” nema razvijenu radnju, što zasigurno može mnogim čitateljima biti minus, osobito kada se knjiga rasprostre na ovoliko stranica. Roman ne ide ni u preveliku karakternu dubinu – karakterni zamasi spisateljskim kistom su pastelni, meki, bez velikih kontrasta, gotovo kao da likovi nisu stvarni, kao da se događaju u snu ili ih gledamo u magli.


“Zašto je, zapitao se, Bog stvorio zvijezde na nebu, koje će čovjeka jednoga dana ispunjavati nadahnućem, a sutradan osjećajem beznačajnosti?”


Knjiga se bavi povijesnim događajima, ali ne previše ozbiljno. Towles kao američki spisatelj nudi blagu kritiku tadašnjeg i ondašnjeg društva, ali ne daje si za pravo da nama propovijeda o režimu koji istinski ne poznaje i koji nije doživio. Svoje istraživanje radije prikazuje kroz humor, triviju i šarmantni sustav fusnota.

Knjigu “Plemeniti gospodin u Moskvi” sam doživjela kao istinski rusku, kao odu gracioznoj, mekoj, mirisnoj, gospodskoj Rusiji koju ni jedan politički prevrat ne može uništiti i koja se zatiče u baš svakom ruskom društvenom sloju. Jer baš kao i ruski jezik, rusko društvo je u isto vrijeme i tvrdo i meko, i glasno i tiho, i muževno i ženstveno.

Ovo je knjiga koja se neće svidjeti baš svakom čitatelju. Po svemu sudeći, ili vam se sviđa ili ne, ali meni je divno osvježenje. Grof i njegovi prijatelji postali su i moji prijatelji, i bilo mi je neopisivo stalo do njihovih sudbina, a hotel Metropol postao je i moje okno u svijet revolucionarne i postrevolucionarne Rusije.


“Tko bi rekao – kazao je – da ćeš kad su te prije mnogo godina osudili na život u Metropolu, postati najsretniji čovjek u cijeloj Rusiji.”


Grofu Rostovu ovaj zatvor nije pakao, već je čistilište u kojem se on ima priliku očistiti od možda jedinog pravog negospodskog čina koji je počinio u životu. Hoće li uspjeti u svojem povratku plemenitosti? Možda. Ali ću vam reći da je svojim životom oplemenio mene.

Knjigu “Plemeniti gospodin u Moskvi” možete kupiti na Hoću knjigu web shopu.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s