Objavljeno u vlastitoj nakladi.
Kada mi je autorica ovog romana pristupila da pročitam njezinu knjigu koju je objavila u vlastitoj nakladi nisam znala što bih očekivala. Ipak, nisam očekivala da će mi police ukrasiti još jedno luksuzno knjiško izdanje. Doista, ova knjiga prekrasnog je izgleda, iznimne izrade i finog minimalističkog dizajna. Jedini ornament su joj sanjalačke ilustracije akademske umjetnice Celle Anite Celić koja je ukrasila naslovnicu, te ilustracije u knjizi koje je nacrtala mlada polaznica Škole primijenjene umjetnosti i dizajna Helena Nemeš. Nemoguće je ne poželjeti pročitati ovu knjigu. Ona vabi i mami da joj se posvetimo.
Bila sam sretna što je i tekstu posvećena jednaka pozornost kao i vanjskim značajkama ove knjige. Autorica uvlači čitatelja u bogat svijet više klase u Engleskoj. Junakinja ove priče, restauratorica Vivianne Rose, upravo je izgubila blisku osobu u svom životu. Njezin djed je umro. Iako u ostatku njezine uže obitelji ne manjka ljubavi, postoji nešto zabrinjavajuće u odnosu s majkom – neka napetost koja se samo povećava kako se približava dan objave djedove oporuke. Jer cijelu obitelj zanima: kome li će djed ostaviti Blackwood Manor, prekrasnu staru vilu koja se nalazi u Škotskoj?
Kada Vivianne Rose saznaje da je nova vlasnica Blackwood Manora upravo ona, to u potpunosti devastira odnos s majkom koja, naizgled, preko noći postaje potpuna strankinja. I nakon što Vivianne otputuje u Blackwood Manor kako bi s obnovom tog starog zdanja obnovila i svoju dušu, polako saznajemo da je svijet Vivianne Rose puno veći i stariji nego li je inicijalno mislila.
“Blackwood Manor” započinje kao obiteljska drama, u kojoj naša junakinja tek treba pronaći snagu i sigurnost nakon što se njezino obiteljsko stablo opasno zanjihalo. Autorica, strpljivo, uvodi mistiku u svoj roman, koja cvate u punokrvne fantasy elemente. Ovaj sporotinjajući roman svojevrstan je uvod u, vjerujem, puno veću priču, s ulozima većim od života, barem za našu junakinju Vivianne Rose.
M.T. Reynard talentirana je pripovjedačica. Mekane i bogate rečenične konstrukcije odražavaju bogatstvo interijera, prirode, životne užitke (obožavala sam čitati kako Vivianne Rose jede, to sve govori 🙂 ), ali i zrela unutarnja previranja naše junakinje.
Hoće li Vivianne Rose ikad uspjeti pronaći sebe u ovom svijetu u kojem postoji značajan trud da joj se sva uporišta otmu – od djeda kojeg više nema, od majke koja nije majka, od imanja Blackwood Manor u kojem se jedino osjeća uistinu svoja? I dok joj svijet polako zasićuju mistika, tajne i magnetizirajuće nove ljubavi, Vivianne shvaća da se jedino ona može izboriti za svoju vlastitu sreću.
Imala sam krasan i otvoren razgovor s autoricom na temu njezinog pristupa pisanju ove knjige, osobito dijaloga koji su mi se učinili pomalo nespretnim. Dijalozima sam zamjerila određenu neprirodnu uzvišenost koja ne priliči modernoj konverzaciji. Odgovor autorice je bio da niti nije htjela prirodnost i realnost. Ideale je pronašla u kazalištu, te proučavajući razgovorne dinamike klasičnih djela. Jer zašto ne bi dašak klasika zasjao, na pitki način, i u jednom modernom djelu?
M.T. Reynard: “Publiku koju si ja želim je ona koja promišlja o tekstu, ali i ona koja voli dobar opis scene, koja se voli vratiti svojim dragim romanima, koja se voli nasmijati i osloboditi, koja voli brzi obrat koji nije očekivala, koja želi zanos, onaj ljubavni, misaoni, komunikacijski, a da ju, nadam se, uspijem iznenaditi kao i u ovoj knjizi s neočekivanom radnjom, koja je na kraju nositelj romana.“
Autorica je neopterećena i žanrovima, što je meni osobno odgovaralo. Kada sam je pitala o tome, ona je odgovorila: “Vjeruj da ni meni nije lako odrediti točno, da mogu reći, ja sam pisac drame ili fantazije (drame s elementima mističnog ljubavnog) . Ja miješam žanrove i uvijek želim prije svega iznenaditi sebe, a onda i svoju čitalačku publiku.”
E, pa ja sam iznenadjena. Ugodno. I silno me zanima kamo će ova mlada zagrebačka autorica dalje odvesti nastavke.
Knjigu “Blackwood Manor” možete kupiti na Hoću knjigu web shopu.
Knjige su moj svijet 