Izdavač: Mozaik knjiga
Prevela: Mirna Čubranić
Nitko tko je vidio Catherine Morland kao dijete nikad ne bi pretpostavio da je rođena da bude heroina.
Koja slatka i neobična prva rečenica jednog romana, ne mislite li? Ali slatka je i neobična cijela ova knjiga, pa stoga i ne čudi što je Austen upravo ovako započela svoj prvi roman o avanturama junakinje Catherine koja nikad nije trebala postati heroina nekog romana.
Jane Austen napisala je ukupno šest romana. Svaki je specifičan i svaki je po nečemu poseban. “Opatiju Northanger” napisala je prvu, a objavljena je posthumno. I zapravo, ova knjiga znana je kao njezina najmanje kvalitetna knjiga. Nisam još uvijek pročitala sve njezine knjige, pa ne mogu tvrditi isto, iako svakako nije na razini “Ponos i predrasuda“, jednog od najdražih mi romana uopće.
Ipak, to me prilikom čitanja ove knjige nije puno smetalo. Možda da se razvukla, to bi bila druga stvar, ali sa svojih ugodnih 250 stranica knjiga mi je pružila sasvim dostatno čitalačko zadovoljstvo. Dapače, prilično je vjerojatno da je ovo najduhovitija knjiga Jane Austen, a to nije mali kompliment. Nemali broj puta naglas sam se nasmijala, pa mužu prevodila dijelove koji su mi se svidjeli. Austen je uspjela dočarati kako je to biti tinejdžer na prijelazu iz 18. na 19. stoljeće. I znate što, osim što su se klinci umjesto “hodanja” zaručivali, pa čuvali do braka, malo je toga različito od danas.
Austen je predivno dočarala mladenačku očaranost zabavom, osobito romanima, žanru kojeg su intelektualci omalovažavali, a tu se osobito spominju gotički horor romani s kojima je naša heroina pomalo opsjednuta.
S tim se lako povezati i danas, čini se da svaka nova generacija ima neku novu opsesiju koju joj zamjera starija generacija. Nadalje, u dijelovima knjige gdje mladi gospodin Thorpe krene onom dobrom starom “Dosta o meni, hajd’mo malo o mojoj kočiji!” rasplakah se od smijeha. Mladost se uistinu nije nimalo promijenila. Još uvijek je zaigrana, dobrodušna, iskušava granice, lako se zavodi, i u potpunosti nesvjesna posljedica svojih djela. Baš kako i treba biti. I baš kakva je, čini se, oduvijek i bila.
Upravo je takva i naša heroina. Catherine je srednje dijete iz velike, dobrodušne obitelji. Zbog konstantne majčine brige oko malenih, pomalo je zanemarena, osobito u smislu naobrazbe. Ne zanimaju ju ni sviranje, ni crtanje, ni šivanje – sve ono što bi činilo jednu mladu damu tog vremena obrazovanom. Ne voli ni čitati, osim ako je riječ o gotičkim romanima, s kojima je obuzeta. Riječ je o pomalo zaštićenoj djevojci koja sa 17 godina nije vidjela ni iskusila puno života izvan svoje obitelji, koja je o svijetu učila iz svojih romana, stoga se njen svijet neočekivano otvori kada je gospodin i gospođa Allen pozovu da im se pridruži na višetjednom putovanju u grad Bath. Tamo Catherine upoznaje vršnjake s kojima se intenzivno sprijatelji, a među njima je i vrckav Henry Tilney, mladić iz Catherininih snova.
Hvala vam; jer sad ćemo se brzo upoznati, budući da sad imam pravo dodijavati vam zbog toga svaki put kad se sretnemo, a nema toga na ovome svijetu što pospješuje prisnost bolje od dodijavanja.
Jane Austen je silan komentator i nerijetko probija tzv. četvrti zid, obraćajući se direktno čitatelju. Iskreno, žao mi je što to nije radila i češće. Knjigu je raspodijelila u dva dijela, stoga se nemojte zabrinuti ako u prvom uopće ne razumijete zašto se knjiga zove “Opatija Northanger“. Catherine je veoma naivna djevojka, i pomalo povodljiva, što joj je lako zamjeriti kao glavnoj heroini, ali uz mali podsjetnik da je izuzetno mlada i nije iskusila puno života – to joj je lako i oprostiti.
Summa summarum, ova knjiga čita se gotovo kao starinski roman za mlade, lagano je štivo koje je preživjelo stoljeća i, iako nije na razini ostalih Austen romana, ipak je riječ o krasnoj i šarmantnoj knjizi.
Knjigu “Opatija Northanger” možete kupiti na Hoću Knjigu web shopu.
Knjige su moj svijet 