Izdavač: Naklada Neptun
Prevela: Tamara Bagarić
Naslov izvornika: The Duchess War
2015.
“Ne govorite mi da dignem pogled. Ne tražite da želim. Budem li imala želja, neću preživjeti.”
Zaista volim ljubavne romane, izuzetno poštujem baš svaki žanr pa tako i onaj romantične vrste, ali s ljubavnim se romanima odnedavno mučim. Ustajali tropi mi nisu dovoljni, apetiti su mi prerasli predvidljivost priča i nerealnost fantazija o ženama djevicama koje s Njim svršavaju čim ih dotični pogleda.
Naravno, kvalitetno pisanje je kvalitetno pisanje, ima ga u svakome žanru i ne ovisi o klišejima, pa sam tako neke od najdražih petica proteklih godina podijelila upravo ljubićima.
Courtney Milan mi se već neko vrijeme vrti po glavi i feedu kao potencijalno dobar izbor za moj knjiški ukus: spisateljica ljubića koja usput slovi i kao pasionirana feministica. Zaintrigirana sam!
I zaista, knjiga me poprilično osvojila, pročitala sam je u dahu i smatram je pravim osvježenjem. Autorica je hrabro preokrenula neke tropove u povijesnim ljubićima i zaista sam imala osjećaj kao da čitam nešto novo, dok istovremeno nikad ne izlazi iz okvira tradicionalnog povijesnog ljubavnog romana.
Minerva Lane, odnosno Wilhelmina Pursling, samozatajna je djevojka. Nosi naočale i skriva čudan ožiljak kod oka. Njoj nitko ne prilazi i smatraju ju dosadnom baš kao i njezine dosadne haljine. Njoj to odgovara. Bila je nekoć u centru pozornosti, no to nije završilo dobro. Tad je imala drugačiji život i drugo ime. Silno joj je stalo da se za taj život nikad ne sazna. Budućnost vidi u udaji, ne nužno iz ljubavi, jer ipak u tome leži sigurnost djevojke kao što je ona. A ako se za njezine skandalozne početke ikad sazna, ta sigurnost će joj očajnički trebati.
“Blago vama kad možete planirati, misliti i spletkariti bez pretvaranja. Sretno ste što možete željeti otvoreno i morate svoje želje zatomiti u sebi gdje će istrunuti. Blago vama kad možete dignuti pogled do neba, bez straha da će vam krila biti spaljena. Blago vama što možete razmišljati o budućnosti bez straha.”
Vojvoda Robert Blaisdell smjesta je zaintrigiran ovom djevojkom neobično iskričave pameti koja buja ispod naizgled neugledne vanjštine. A kada ta ista djevojka nekako sazna i za njegovu opasnu tajnu, nema im druge nego raditi zajedno kako bi postigli svoje ciljeve. Ovo nije nimalo lako jer kemija između ovo dvoje sve više i više raste…
“Rat vojvotkinja” u svom centru ima dva vrlo dopadljiva lika. Riječ je o inteligentnim pojedincima kojima život već u startu nije podijelio baš spektakularne karte. Da, čak ni vojvodi. 🙂 Iako su oboje vrlo pametni, svidjelo mi se što je uloga inteligencijom nadmoćnijeg lika dodijeljena upravo ženi.
“Violet zaklopi bilježnicu. “Zapisivala sam rezultat”, reče ona. “Žao mi je što ti to moram reći, ali tvoja gospođica Pursling je pobijedila u razgovoru.”
Još uvijek mu je na licu titrao glupavi smiješak, koji nije imao namjeru sakriti. “Da”, složi se on. “Zar to nije divno?”
Zgodno je i što je njezina perspektiva pomalo zapostavljena. Većinom se nalazimo u glavi vojvode, otkrivamo njegove strahove i nesigurnosti, u ovom je duu žena sigurnija u sebe, kao i u centralni ljubavni odnos. Ona je i proračunatija, neprestano kalkulira.
Jest da smo mi žene sve pomalo nesigurne, jest da svaka od nas ima kompleksan odnos s vlastitim samopouzdanjem, osobito kad je romantika u pitanju, ali nismo baš takve trube, a nisu muškarci uvijek fatalno sigurni u baš svaki svoj korak. Da, čak ni oni bogati. 🙂 I ne, nema tu mjesta lažnoj poniznosti, nema tu mjesta pokoravanju.
Najbolje ljubavne priču u svom epicentru imaju dvoje ljudi koji jedno drugoga inspiriraju bolje i više, koji su jedno s drugim najodvažnije verzije sebe, bez da u duetu gube svoju individualnost. Oni jednog druga vide onakvima kakvi zaista jesu. To je jedina garancija da eventualan “i živjeli su sretno do kraja života” zaista i postoji. Posebna je čar tomu svjedočiti u povijesnom romanu, s obzirom na to da povijest tog vremena ne dopušta spolovima da budu istinski ravnopravni.
“Vi ste ta koja mene ne gleda u oči. Vi svoje odgovore izgovarate šaptom. Izbjegavate svaki nagovještaj da ste u stvari inteligentna žena. Vi ste ta koja se pretvara, draga moja.”
Oči joj se neznatno rašire. “To… to je samo prilagođavanje pritiscima društva.”
“Je li? Dignite pogled, Minnie. Pogledajte me u oči. Neka svi na ovoj ulici vide ono što nas oboje znamo da je istina. Vi se meni ne pokoravate. Vi mene izazivate. Dignite pogled.”
A kad smo kod vojvode… Autorica je osmislila lik vojvode socijalista. Koji tajno štampa radničke pamflete. U to doba. U Engleskoj. Ha! Apsolutno nerealno, apsolutno izmišljeno i apsolutno super!
No vratimo se mi na Minnie… Cilj naše junakinje je udaja, iz objektivno valjanih razloga, jer to je realnost tog doba. Žena je sigurnost i zaštitu mogla pronaći isključivo u udaji, ne nužno iz ljubavi. No ljubavi unatoč, ona isto tako silno jasno vidi što to znači biti udana za vojvodu, da nije baš sve med i mlijeko u tako eksponiranoj društvenoj ulozi, osobito za ženu koja bježi od svoje prošlosti.
“No ipak, biti ženom jednog vojvode? To se činilo ne samo kao put u propast, već kao pad u provaliju.”
Ne mogu vam opisati koliko mi se svidjela ta njena sigurnost u sebe, taj njezin gorki manjak ružičastog idealizma. Ona možda nije sigurna u svoj status, ali se itekako pouzda u alate koje nosi u sebi i kojima se bori za sigurniju budućnost.
Bilo je tu toga još što me osvojilo: seks koji konačno nije bio savršen baš otprve, za koji su se oboje morali malo potruditi; pa njena nevjerojatno zrela reakcija u trenutku kada ju je on “prisiljen” izdati (potreba za tom izdajom mi baš i nije imala smisla, ali je zato njena reakcija bila itekako smislena), no ne želim vam ispričati previše.
Koliko god mi se svidio ovaj roman, moram priznati da je sama priča na trenutke ipak malo zapinjala, zbunjeno bih se vraćala nekoliko stranica ranije kako bih dokučila što se to upravo dogodilo, i zašto se to upravo dogodilo. To je dobar znak da je mjestimično priča nategnuta, umjesto zategnuta, ako razumijete na što mislim.
I sam centralni zaplet bi mogao biti uvjerljiviji, iako moram priznati da mi se njegova dramatičnost ipak svidjela, smatrala sam je dovoljno nepredvidljivom da bi gorljivo iščekivala kako će se stvar razriješiti.
Veselim se ostalim nastavcima u serijalu “Bratstvo ljevorukih”, osobito onim trećim koji se bavi odnosom izmedju Violet i Sebastiana. U ovoj su knjizi imali tek jednu zajedničku scenu i zaista su me od srca nasmijali. Violet je sva vražja, a Sebastian nimalo ne zaostaje. ❤
Knjigu “Rat vojvotkinja” možete kupiti na novom web shopu Naklade Neptun za samo 39 kuna! Zapravo, cijeli vam je serijal trenutačno na bombastičnom popustu.
Knjige su moj svijet 