Izdavač: Školska Knjiga
Prevoditeljica: Nikolina Židek
Zagreb, 2018.
Jeste li za malo drugačiji osvrt? Ovaj put donosim vam recenziju dviju slikovnica koje su me ODUŠEVILE! Riječ je o slikovnicama ilustratorice Jessice Courtney-Tickle: “Orkestar priča priču: Orašar” i “Orkestar priča priču: Četiri godišnja doba“. Dopustite mi mali uvod u razloge zašto sam odlučila zavrtjeti ovu malo dužu recenziju, i to knjiga koje definitivno nisu za moj uzrast.
Kao što znate, moje primarno zanimanje je klasično pjevanje. U glazbenom sam obrazovanju od desete godine, prvo kao flautistica, poslije kao operna pjevačica, a bavim se i glazbenom pedagogijom.
Odrasla sam u obitelji u kojoj se cijenila glazba. Zanimljivo, tu su se često preskakali koraci. Dječje pjesmice nikada nismo pjevali, ali se zato od najmanjih nogu redovito išlo na koncerte u Koncertnu dvoranu Vatroslav Lisinski, iako nam Zagreb uopće nije bio blizu (odrasla sam u selu blizu Koprivnice). Sličnu priču imam i s knjigama – slikovnice i dječje knjige mi kao djetetu nisu bile zanimljive, odmah sam prešla na “žešće” naslove.
S godinama, a osobito gledajući nećakinje i nećake kako rastu (imam ih osmero, u dobi od pola godine do 18 godina), shvatila sam vrijednost i ulogu slikovnica u njihovim mladim životima. I žao mi je što nisam imala to iskustvo. Iz njih su ta djeca učila više nego igdje drugdje, inspirirale su ih za tisuću novih ideja i pitanja koja su postavljali roditeljima, a prvi hobiji i interesi radjali su se upravo iz dobro pogodjene slikovnice. Danas sam ponosna teta višestrukom broju malih i velikih knjigoljubaca.
Tijekom godina potrošila sam tisuće kuna na kupnju slikovnica kako bi ti mali ljudi, ne samo nećaci i nećakinje, nego i djeca prijatelja, imali vrijedne lekcije za upiti kroz prva iskustva čitanja knjiga.
I ne mogu vam opisati radost koju sam osjetila kada sam u ruke primila ove dvije slikovnice ilustratorice Jessice Courtney-Tickle. “Orkestar priča priču” slikovnice dolaze u dva izdanja – jedno je posvećeno “Orašaru” – eteričnom božićnom baletu skladatelja P.I. Čajkovskog, dok je drugo obradilo meni omiljen ciklus violinskih koncerata objedinjenih pod nazivom “Četiri godišnja doba“, skladatelja A. Vivaldija.
Knjige pričaju priče o Orašaru koji za Božić oživljava u Klarinom domu, odnosno putovanje djevojčice Izabele, uz psa Flokija i drvce jabuke, glazbom i bojama kroz četiri godišnja doba. Svaka stranica vrvi izuzetno lijepim ilustracijama, krajnje promišljenim tekstom te gotovo svaka ima gumbić koji djeca mogu pritisnuti kako bi čula kratki ulomak iz glazbe koju u tom dijelu opisuju. Krajnje iskustvo čitanja ovih slikovnica je ČAROBNO. One su dva mala izleta u neke sasvim druge svjetove.
Ambicija koja stoji iza ovih slikovnica je očigledna, ali nema aspekta u kojem je autorski tim podbacio. Ilustracije su vrhunske, bogate bojama i detaljima, jasnog stila koji savršeno odgovara glazbenom djelu koje ilustrira, a tehnologija koja je uvedena u ove knjige nimalo ne pojeftinjuje slikovnice, nego fantastično uveličava senzorni efekt koji je potreban da bi se vizualna, glazbena i tekstualna umjetnost ovako dobro spojile. Prava gozba za oko, uho i mladi um.
Za one koji žele znati više, na kraju svake slikovnice nalazi se mali rječnik pojmova kao što su ritam, fraza, tonalitet ili pak balet, orkestar, dinamika, a tu je i životopis skladatelja.
Osobno vjerujem da je umjetnost najjača kad je multidisciplinarna – kada se vizualna umjetnost spoji s glazbenom, jer onda ima veći i potpuniji efekt od podražaja samo jednog osjetila. No, kao profesionalna glazbenica i glazbeni pedagog, najviše vjerujem da male ljude ne treba podcjenjivati. Sluh nam možda nije svima jednako razvijen od rodjenja, ali muzikalnost svi nosimo u sebi, kao i sklonost lijepomu, i važno ih je usmjereno razvijati, u kojem god smjeru.
Što time želim reći? Kulturne sadržaje ovoga tipa trebamo uvoditi od najranije dobi, ali pritom ne zaboravljajući na kvalitetu tih sadržaja. Pod kvalitetom ne mislim da to mora biti klasična glazba i da je ona nužno kvalitetnija, nego da je kulturni sadržaj kvalitetan koji god stil odabrali.
Ove slikovnice se odlikuju visokom kvalitetom. Tema im je umjetnost, koja oplemenjuje dušu, a velika vrijednost ovih slikovnica je to što su uspjele ono nemoguće – prenijeti glazbenu umjetnost na listove papira. I iako je ova moja disertacija pomalo cerebralna, ove slikovnice to definitivno nisu. One su čisto zadovoljstvo. Svako osjetilo pjeva kada primite “Orkestar priča priču” u ruke. Ove knjige su mala umjetnička djela i bit će vrhunski poklon svakom djetetu kojem ga odlučite darovati.
- Decentni gumbići ohrabruju male i velike da pritiskom poslušaju kratke isječke glazbe koja se trenutno opisuje – trebali ste vidjeti krajnje iznenađen izraz lica mog muža kada je otkrio ovu funkciju: “Pa otkuda dolazi taj zvuk?” 😀
A ako želite i korak dalje, toplo vas ohrabrujem da odvedete klince i na izvedbe uživo. Ovo je glazba koja je najintenzivnija “live”, tako je i pisana. Dok ćete “Četiri godišnja doba” rjedje čuti izvodjene na našim prostorima (iako se nadje), Orašar svake zime igra u HNK Zagreb (samo uhvatite karte na vrijeme, jer se brzo rasprodaju).
Uostalom, nisu to jedina klasična djela koja se mogu poslušati – koncerti i priredbe su na svakome uglu, a često su i posebno prilagodjeni djeci. Na kraju krajeva, vi najbolje poznajete svoju djecu i znate kako se ponašaju u ozbiljnim situacijama i koliko im traje koncentracija, ali ohrabrujem vas da pokušate, pa makar izašli na pola koncerta sve dok se njihova strpljivost i koncentracija polako ne izgrade. Ista stvar vrijedi i za ostale vrste umjetnosti. Koristi izlaganja djece umjetnosti su nemjerljive, i neka vam ove slikovnice budu tek jedan korak u odgoju divnih, pametnih i kulturnih ljudi.
Slikovnice “Orkestar priča priču” možete kupiti ovdje.
Knjige su moj svijet 