Izdavač: Znanje
Preveo: Damir Biličić
Naslov izvornika: The Outsider
2020.
“Nakon što eliminirate nemoguće, što god preostane, koliko god bilo malo vjerojatno, mora biti istina.”
Dobrodošli u moj poluosvrt! Zašto polu, pitate se? Pa zato što sam odlučila napisati osvrt o knjizi koju sam pročitala prije manje ni više nego dvije godine, netom nakon originalnog objavljivanja.
Naime, kad pišem ili govorim o knjizi koju sam pročitala prije nekog vremena, teže je izvući detalje dojmova, a i teško je procijeniti bih li knjigu jednako doživjela da sam je pročitala danas. Stoga, uzmite ovaj osvrt s dozom rezerve.
Sjećam se da imala vrlo niska očekivanja od knjige “Uljez“. Nije da sam u životu pročitala sve od Stephena Kinga, ali rado si ga “gricnem”. Generalno, volim njegov stil pisanja, spisateljsku filozofiju, pristup karakterizacijama i pripovijedanju, a u tom mi se trenutku čitalo nešto atmosferično i, budimo iskreni, predvidljivo.
“Profesor je rekao da ljudi pogrešno misle da je Poe pisao fantastične priče o nadnaravnome, iako je zapravo pisao realistične priče o psihologiji abnormalnoga.”
Početak knjige čitatelja odmah stavlja u centar zbivanja, usred tekuće policijske istrage. Mala zajednica Flint Cityja potresena je silovanjem i ubojstvom lokalnog dječaka. Svi dokazi, kao i uvjerljiva svjedočenja svjedoka, upiru u jednog čovjeka, lokalnog bejzbolskog trenera Terryja, osobu s besprijekornim ugledom koji je tu reputaciju stvorio radeći s djecom. Noćna mora svakog roditelja.
Briljantnost ovog romana otkriva se u sljedećem trenutku… Terry, naime, ima alibi. Solidan alibi. Savršen alibi! I tu se događa jedan sraz, pravi “mindfuck”, u nedostatku boljeg izraza. King se bome raspištoljio osmišljavajući ovu trzavu istraživačku situaciju.
Osjećala sam kako mi se um rasteže do granice pucanja. Naime, kao čitateljica ja sam istovremeno vjerovala da je Terry i krivac i u potpunosti nevin. Naravno, ubrzo postane jasno (jer ipak je to King!) da neke nadnaravne sile imaju prste u ovom, ali to zapravo nimalo ne olakšava situaciju.
Tu sam kognitivnu disonancu intenzivno osjećala, baš kao i likovi u romanu, dok je atmosfera u romanu polako, ali sigurno ključala. King poznaje ljude. Razumije njihove unutarnje mehanizme. Svjestan je njihove tame. I ta eskalacija je bila predivna i srceslamajuća u isto vrijeme!
“Neobično je što čovjek primjećuje kada mu dan – cijeli život – odjednom padne preko ruba litice za koju čovjek nije ni znao da postoji.”
Ovo bi bio dobar trenutak da vas obavijestim da “Uljez” možebitno funkcionira i kao svojevrstan nastavak trilogije o Gospodinu Mercedesu, pa se našoj ekipi vrlo brzo priključuje i već poznati lik simpatične i drage Holly Gibney.
Ona se tako organski vezuje uz ostale likove u priči, zajedno stvaraju tim koji raste, razvija se, (su)osjeća, trudi se, i kolektivno prolazi kroz traumu iskustva na koje nitko od nas ne bi mogao ostati ravnodušan, čak i uz uvjet da je ovakav scenarij zapravo moguć.
I tako unatoč predvidljivom drugom dijelu knjige, unatoč bolnoj dvodimenzionalnosti glavnog negativca, Stephen King svojim likovima daruje neizmjernu notu ljudskosti i topline, usmjereno se koncentrirajući na posljedice koje događaji ostavljaju na njihove živote.
Naime, njegovi likovi se ne dižu nakon teže povrede uslijed akcije, iako su živi. Njegovi likovi moraju naučiti živjeti kroz traumu iskustva koje ih je promijenilo za cijeli život. I njegovi likovi srastaju jedni s drugima u zaseban organizam, jer su zajedno morali proći kroz vatru.
“To što osjećaš… i što ja osjećam… posve je normalno. Stvarnost je tanak led, ali većina ljudi njime se kliže cijeli život i nikada ne propade, sve do samoga raja. Mi smo upali u vodu, ali smo jedno drugome pomogli da iziđemo. I dalje se potpomažemo.”
Iako je prošlo dvije godine od mog čitanja ovog romana, jasno se sjećam gdje sam čitala finale. Odvela sam mačku na operaciju vađenja zuba, i čekala je u obližnjem kafiću, krateći vrijeme dovršavajući “Uljez”. I tekle su mi suze. King definitivno ima boljih knjiga, u gotovo SVAKOM aspektu boljih knjiga, ali ova definitivno nije za baciti.
Uostalom, ima još! Nedavno je HBO napravio ekranizaciju ovog romana u obliku TV serije. Navodno je dobra! Sad je samo treba pogledati. 🙂
Knjigu “Uljez” možete kupiti na Hoću knjigu web shopu.
Knjige su moj svijet 