Izdavač: Vorto Palabra
Prevela: Jelena Pataki
Naslov izvornika: Muse of Nightmares
2019.
“Jednom davno bila jedna tišina koja je sanjala o tome da postane pjesma, a zatim pronađoh tebe i sada je sve glazba.”
U moru moderne fantastike za mlade, u moru repetitivnih i predvidljivih zapleta zaista je teško pronaći djelo, još teže serijal, koji donosi svježinu u žanr kojemu svježine očajnički nedostaje.
Ok, možda sam pregruba prema konkurenciji. Grubost definitivno dolazi iz odrastanja (ne nužno i sazrijevanja). Nisam više mladojka u ranim dvadesetima, u svojim tridesetima od literature očekujem druge stvari nego li sam očekivala prije. Stoga moj sud uzmite s rezervom.
“Bila je duh, a on je bio bog i poljubili su se kao da su izgubili svoj san pa ga pronašli.”
Ali… “Sanjar Strange” pobio je sve predrasude, opreze, strahove i napunio me bojama kakve tek najbolje knjige skrivaju u sebi. Zaista, čitati “Sanjara Strangea”, prvu knjigu u ovom duološkom ciklusu, nalikovalo je ultimativnom sinestetskom iskustvu lucidnog sanjanja, gotovo halucinatorno iskustvo ljepote i emocija. Uostalom, recenziju te knjige možete pročitati ovdje.
Ovdje je otprilike i mjesto na kojem bih vam preporučila da stanete s čitanjem ukoliko “Sanjara Strangea” niste pročitali. Iako sam pažljiva s količinom detalja kojima raspolažem u recenzijama, ova će recenzija ipak u sebi sadržavati detalje koje ne biste trebali znati prilikom čitanja prve instalacije u serijalu.
Prilikom čitanja, a i meditacije o osvrtu, vraćala sam se (i ne samo ja, mnoga od vaših pitanja bila su bačena upravo u tom smjeru) na sasvim ljudske usporedbe: je li knjiga “Muza košmara” usporediva sa “Sanjarom Strangeom”? Je li bolja? Lošija? Jednaka?
Budimo iskreni, serijali mahom trpe pokoji lošiji nastavak, uz uvjet da serijal ima više nastavaka od svega jednog para. A to je upravo na snazi ovdje: ovo je duologija, simbiotski par knjiga, ovisan o balansu kvalitete. Duologija je jedna knjiga razdvojena na pola. Jedno bez drugoga ne funkcionira, a s cliffhangerom koji smo iskusili na kraju prvog nastavka jasno je da “Sanjar Strange“, koliko god bio prekrasna knjiga, ne nudi zadovoljštinu kao zaseban nastavak.
Također, ovo vam je drugo i posljednje upozorenje: ako prvi dio niste pročitali, ovdje stanite s čitanjem recenzije. Vjerujte mi, ne želite znati. 🙂
Sad kad smo se riješili cca 85.2% inicijalnih čitatelja recenzije dopustite mi da nam svima kolektivno osvježim pamćenje s kraja knjige “Sanjar Strange”.
U uzbudljivom finalu prepunom obrata i akcija, tužni smo jer je velika kolizija imala najgoru od svih mogućih žrtvi. Sarai je mrtva, Laszlovo srce je slomljeno, a mala je utjeha da je osvetoljubiva Minya oživjela Sarain duh koji je u potpunosti pod njezinom kontrolom i koji koristi kako bi kontrolirala Laszla koji je u završnici pokazao strahovitu moć Kovača.
Moram vam reći da sam prema ovom završetku imala dvojake osjećaje i nisam bila do kraja sretna smjerom koji je Laini odabrala za drugi dio priče. Ali Laini, takva kakva jest, uzela je u obzir potencijalnu skepsu čitatelja i srčano se bacila u osmišljavanje završnice koja neće potezati za jeftinim rješenjima.
“Može li se mržnja obrnuti?
Može li se osveta zagasiti?”
Zapravo, zapanjena sam snagom imaginacije i posvećenosti detaljima autorice. Ovu knjigu nije bilo lako “zategnuti“, nije bilo lako učiniti da svi detalji funkcioniraju. Čim sam shvatila s kakvim je elanom i inteligencijom autorica krenula u drugi nastavak, bilo mi je jasno da tu neće biti šparanja i kočnica. I da će, po svemu sudeći, “Muza košmara” biti jednako dobra, ako ne i bolja od “Sanjara Strangea“.
I doista, priča je još uvijek velika, hrabro kroči naprijed, ne ispravlja odluke koje je iznijela u prvom dijelu, moćno se fokusirajući na kompleksan lik Minye (koja je najzanimljiviji karakter u cijelom serijalu i ogroman pokretač priče), ali je autorica cijeli mitos i proširila, meko povezujući sudbine naših likova s onima onkraj univerzuma, pa tako i spretno spajajući oba svoja serijala (“Sanjar Strange” i “Kći dima i kosti“) u jednu razgranatu cjelinu.
“Bila je stijenj, a njezina je moć bila vatra koja ju je neprestano sagorijevala. No bila je stijenj koji, iz čiste zlobe, odbija izgorijeti.”
Knjiga uvodi i neke nove likove, konkretno dvojac sestara Kore i Nove, koji je autorica iskoristila kao moćan katalizator jedne poprilično lokalne situacije. Iako su mi se likovi Kore, a osobito Nove, svidjeli, moram priznati da sam se u središnjem konfliktu opet pronašla pred onom podvojenom sumnjom. Je li ova knjiga doista trebala nove nemeze, nove negativce? Ipak, smatram da je do kraja knjige autorica ipak uspjela povezati konce u smislenu cjelinu i opravdati svoje razloge za pojedinim “dramaturškim” odlukama. To je tako kad onaj koji piše – piše dobro.
No najbitnije od svega, bilo je tu čarolije. Oh da! Čarolije, uzdaha, mudrosti, boli, čežnje, obrata kroz gotovo besprijekoran ritam u kojem sam imala osjećaj kao da me autorica svrhovito melje kako bi me ponovno sastavila. A bilo je i suza. Postoji ta jedna scena koja mi je slomila srce. Znat ćete koja kada i vi dođete do nje.
Sâm kraj smatram i najslabijim dijelom romana. Konkluzija je zadovoljavajuća, ali je također i u boji koju ne bih odabrala za ovakav serijal. Je li ta boja ružičasta ili crna, to saznajte sami. 🙂
Bez obzira na to, Laini je isplela srceparajuću bajku u kojoj razgolićuje mržnju koju nasljeđujemo od drugih, a koja se nama zubato hrani dok god svjesno ne odaberemo ljubav kao alternativu. Ona nas, baš kao i svoje likove, majčinski ugurava u cipele “onih drugih” kako bi u potpunosti saživjeli s teretom pod kojim se sapinje onaj koji nam se suprotstavlja. Knjigoljupci moji, ovo je lektira.
Laini je čudo. Neka vam ova duologija ne promakne.
“Postojala je riječ iz mitova: sathaz. Bila je to želja za posjedovanjem nečega što vam nikada ne može pripadati. Označavala je bezumnu, beznadnu čežnju nalik na sanje uličnog siročeta o kraljevanju, a potjecala je iz bajke o muškarcu koji je volio mjesečinu. Laszlo je nekoć volio tu priču, no sada ju je mrzio. Govorio je o mirenju s nemogućim, a on to nije uspijevao.”
Knjigu “Muza košmara” možete kupiti na Hoću knjigu web shopu.
Knjige su moj svijet 