Izdavač: 24sata
Prevela: Jelena Živić
Naslov izvornika: Consent to Kill
2018.
“Tko može reći koja strana je ispravna, a koja pogrešna?”
Ova me knjiga u sekundi transportirala u vrijeme kada sam kao klinka guštala u političkim trilerima Roberta Ludluma. I dok Ludlum nužno nije najbolje “ostario” (događaji nakon 9. rujna 2001. god. poprilično su izmijenili političku, kao i kontraterorističku scenu u svijetu), Flynn je u svom serijalu o Mitchu Rappu jako dobro uhvatio duh novog političkog vremena.
Malo sam proučavala životopis Vinca Flynna i ostala sam zatečena. Flynnu je uskraćena vojnička karijera zbog ozljeda koje je pretrpio u djetinjstvu. Nakon toga vratio se svom korporativnom poslu. U tom mu je periodu sinulo da bi mogao napisati knjigu – nešto doista neobično za njega, prvenstveno zato što je patio od disleksije (disleksični autori možda jesu paradoksalan koncept, ali nisu neuobičajeni, autorica Jelena Hrvoj jedna je od njih, op.a.).
Dao je otkaz na poslu, konobario noću, a danju pisao svoju prvu knjigu, koju ju s vremenom objavio u vlastitoj nakladi. Knjiga je ostvarila nevjerojatan uspjeh i Flynn je uskoro potpisao ugovor s agentom i s izdavačkom kućom. Nažalost, Vince Flynn više nije s nama, umro je 2013. godine nakon godina borbe s rakom prostate.
Vince Flynn zaista je kvalitetan pisac, a njegov serijal o Mitchu Rappu iznimno je žanrovsko ostvarenje. Jako me veseli što se domaći izdavač toliko posvetio objavljivanju nastavaka ovog serijala, pa tako svakih 4-5 mjeseci ugledamo novi nastavak na policama knjižara.
Osobno sam se u serijal priključila relativno kasno, tek na sedmom nastavku (“Dan sjećanja“, recenziju možete pročitati ovdje), “Dozvola za ubojstvo” je osmi”, a sveukupno ih ima dvanaest.
“Dan sjećanja” mi se jako svidio, stoga sam imala visoka očekivanja od knjige “Dozvola za ubojstvo“. Pričalo se da je “Dozvola za ubojstvo” čak i bolji roman! I moram priznati da je to u mnogo aspekata istina. “Dan sjećanja” možda ima malo brži i stabilniji tempo radnje, ali “Dozvola za ubojstvo” je emotivno iskustvo kakvo nisam očekivala.
Priča se nastavlja nedugo nakon događaja koji su se dogodili u knjizi “Dan sjećanja” i fokusira se ponajviše na Rappa i njegovu obiteljsku situaciju, konkretno odnos sa suprugom Annom. Naravno, tu su i nezaobilazne političke spletke i struje koje pokušavaju preuzeti kontrolu nad Rappom (plaćenim ubojicom koji radi za CIA-u). No, prije svega, tu je grupica ljudi koji doista, ali doista želi vidjeti Rappa mrtvog. I dok to nije ništa neuobičajeno, ova grupica ljudi osmišljava plan koji bi zaista mogao ugroziti život Mitcha Rappa. I tako započinje ultimativna igra mačke i miša, u kojoj se uloge mačke i miša često izmjenjuju.
“Ubij onoga koji želi ubiti tebe i to će biti najzdraviji iskonski osjećaj koji ćeš ikada iskusiti.”
Trudim se ne otkriti previše detalja o samoj radnji, ali vjerujte mi kada kažem da ove zaplete i obrate nisam očekivala, niti sam očekivala ovu razinu emotivne angažiranosti koju je autor izvukao od mene. Flynnu je stalo da meni bude stalo do likova, i to se doista dogodilo, a taj sentiment nije ostao rezerviran samo za “the good guys“. Mislila sam da je sasvim nemoguće da ulozi u ovoj knjizi budu veći nego u prethodnoj, ali gadno sam se prevarila. Flynn je ovom knjigom toliko podigao stupanj vrućine da sam se bojala da ću zadobiti toplotni udar!
Unatoč problemima s tempom od kojih je radnja ponekad patila, a bome i problemima s duljinom romana, ovdje je riječ o izuzetno uzbudljivom političkom trileru, crème de la crème, i silno sam uživala u njemu. I dobra je vijest da je novi – deveti nastavak (“Čin izdaje“) već u knjižarama.
Knjigu “Dozvola za ubojstvo” možete kupiti na Hoću knjigu web shopu.
Knjige su moj svijet 