KAFIĆ NA KRAJU SVIJETA – John Strelecky

Izdavač: Egmont Hrvatska, naklada Puls

Prevela s engleskog: Marija Perišić

Nakon prijelomnog životnog dogadjaja u najboljim godinama, autor John Strelecky je dobio nadahnuće napisati knjigu “Kafić na kraju svijeta”. Do tad nije imao iskustva u pisanju.

Knjiga je uskoro postala bestseller nadahnjujući čitatelje na svim kontinentima (uključujući i Antarktiku) te je dosad prevedena na čak dvadeset četiri jezika. John je otada napisao i mnoge druge knjige. Proglašen je jednim od stotinu najinspirativnijih idejnih predvodnika s područja liderstva i osobnog razvitka.

“Kafić na kraju svijeta” prekrasna je knjiga iznutra i izvana. Maleni format mudro odabranih dimenzija, kolorit pun komplementarnih boja na naslovnici prekrasne teksture. A unutra – biseri prelijepo oslikanih ilustracija! Pa kako da ovako prekrasno urešenu i konciznu knjigu ne nazovem slikovnicom, pa makar bila i za odrasle?

Knjiga je i meditacija – radi se o iznimno kratkoj knjizi koja ne gubi vrijeme na pretjerane opise ili redundantne filozofije. U ovom romanu nema ni zareza viška. Svejedno, njezina dužina me nije spriječila da je napunim straničnim markerima kako mi svi ti krasni citati ostali zabilježeni.

“Kafić na kraju svijeta” se bavi vrlo konkretnom problematikom životne situacije u kojoj smo zaglavili s poslom (iako ne samo poslom) koji ne volimo; posao/odabiri u kojima smo možda uspješni, ali nas ne ispunjavaju.

John je vrlo uspješan poslovni čovjek koji se konačno uspio maknuti od posla i otići na odmor. Odnosno, to mu je plan, ali taj plan se izjalovio. Na autocesti je ogroman zastoj, on se skida s nje i počinje lutati krajolikom u potrazi za nekim alternativnim pravcem. I polako shvaća da se izgubio te da se opasno približava ostanku bez benzina.

U tom trenutku John nailazi na kafić usred ničega. Ulazi u taj neobični café i polako shvaća da to nije običan kafić. Nešto misteriozno se dogadja ovdje. Tu rade neki simpatični, ali neobični ljudi. Čak ni jelovnik nije običan jelovnik – mijenja se i postavlja pitanja:

Neću puno ulaziti u detalje priče, dovoljno je napisati da ovdje počinje Johnova potraga za odgovorima na ta pitanja i njegova potraga za Smislom Života. U razgovorima s Casey, Mikeom i Annom, John polako sam počinje tražiti odgovore. I do jutra mu je vizija svijeta jasnija i hrabriji je započeti s promjenama za koje osjeća da su mu potrebne u životu da bi bio zadovoljnija osoba.

Ovo je knjiga, kako i sam autor u podnaslovu objašnjava, o Smislu Života. Naravno, smisao života je toliko velik i toliko svemirski pojam da bi ga bilo jako teško stisnuti u 140 stranica majušne knjige. Za Johna smisao života je – raditi ono što želiš, raditi ono što voliš. Moderan život i realnost života kao takvog nas (pre)često onemogućuju da radimo ono što doista želimo (i tu uopće ne govorim isključivo o radu kao o karijeri). Isto tako, najčešće ni mi sami nismo sigurni koje su nam želje. John jako naglašava promjenu paradigme – danas je dan kad možemo promjeniti svoj život. Ne moramo čekati mirovinu!

Ipak, najveći poen ove knjige je upravo u osobnoj proaktivnosti i odgovornosti u svojim postupcima (i ne-postupcima). Ovu knjigu često nazivaju Alkemičarem 21. stoljeća. Lijepa je to usporedba, ali nepotrebna. Dok se u Alkemičaru svemir uroćuje da bi mi, kao mala razmažena djeca, dobili sve što želimo, u ovoj knjizi John naglašava: vlastiti rad, vlastiti trud i vlastita odgovornost. Filozofiranje s grupom ljudi u nekom misterioznom kafiću na kraju svijeta koji kao da je ispao iz Zone Sumraka nije dovoljno. Čak ni čitanje ove knjige nije dovoljno! Ništa nije dovoljno ako se sami ne pokrenemo u smjeru u kojem želimo koračati. Istina je da je život samo jedan, i da je život jako kratak. I jedino ga mi u tom periodu možemo učiniti sretnijim, ugodnijim i smislenijim. Isključivo mi.

Ovo je egzistencijalan roman i iako svi imamo egzistencijalne nedoumice ovaj roman možda nije baš za svakoga. To je možda i jedan minus ove knjige – gotovo neuk odmak autora od činjenice da mnogi ljudi nemaju puno izbora – mogućnost velikog izbora što će i za koliko raditi u životu. Razni su razlozi tome, neki subjektivni neki objektivni, i nije ih zgodno generalizirati u smislu da to “samo ne žele dovoljno jako”. Postoji tu i jedan kulturološki odmak – John dolazi iz jedne druge zemlje, s jednog drugog kontinenta u kojem ipak stvari nisu isto posložene kao i kod nas.

Na dalje, autor u jednom trenu postavlja tezu da je najgore što se može dogoditi u slučaju da posao u kojem uživamo ne plaća dovoljno jest to da osoba neće moći uštedjeti za mirovinu i morat će biti “prisiljen” raditi posao koji voli do kraja života. Naravno, ovaj moment je uzet iz konteksta njihovog razgovora, stoga u stvarnosti knjige nije toliko strašan koliko se čini u ovom opisu, no moram priznati da me je ta otudjenost koja se naziru u takvom postavljanu “najgoreg mogućeg scenarija” ipak malo zatekla. Zato knjizi ipak nisam dala čistu “peticu”.

Ipak, ono što funkcionira u romanu doista je inspirativno. Mene je izuzetno potakla da se u nekim aspektima pomaknem. U drugim me ohrabrila pokazujući da sam već na dobrome putu. Trebala mi je ova knjiga i prihvatit ću je kao jedan mali darak bogova mudrosti, pa čak i ako se ne slažem s njenom svakom konstatacijom.