John Green: “Nikad kraja kornjačama” | Knjige su moj svijet

Izdavač: Fokus na hit
Prevela: Iva Ušćumlić

1


Nije teško pronaći dobro napisanu knjigu. Nije problem pronaći ni knjigu s hrabro odabranom centralnom temom. No, često imam osjećaj da je teško naći knjigu koja sadrži i jedan i drugi element – i dobro pisanje i fantastični odabir teme, osobito u popularnoj literaturi. A kako rastem kao čitatelj tako mi je sve manje dovoljno da je knjiga promišljena po pitanju odabira teme, ako nije jednako promišljeno i napisana (“Zvuk Stakla“, tebe gledam).

Ironiju pronalazim u činjenici da sam jednu takvu snažnu kombinaciju izuzetnog pisanja i strahovito bitne teme našla u “Nikad kraja kornjačama“, najnovijem romanu Johna Greena, autora od čijih sam knjiga (gotovo) odustala. Naime, iako mi se “Greška u našim zvijezdama” svidjela, u ostalim njegovim knjigama koje sam uzela u ruke nisam toliko uživala. Greenov stil pisanja je neuobičajen i nakon nekoliko knjiga postaje zamoran (nitko osim možda samog Johna Greena ne priča kao njegovi likovi), a i u pričama mi je često falilo supstance.

Za one koji ne znaju (ili bi željeli znati više), John Green je jedan sasvim unikatan pisac. Uz uspješno pisanje, slavu mu je donio i YouTube, gdje se, zajedno sa svojim bratom Hankom, u ranim danima te platforme isprofilirao kao omiljeni “geek” među publikom. Zajedno su osnovali popularni kanal VlogBrothers. Uz YouTube karijeru intenzivno je radio na onoj spisateljskoj. Napisao je niz romana za mlade, a objavljeni su i kod nas (“U traganju za Alaskom“, “Greška u našim zvijezdama“, “Gradovi na papiru“, “Obilje Katherina“, “Will Grayson, Will Grayson“, “Pada snijeg“).

Nikad kraja kornjačama” je također roman za mlade, iako je sasvim primjeren i za starije generacije. Priča prati tinejdžerku po imenu Aza koja pati od mentalne bolesti – teške anksioznosti vezane uz OCD (opsesivno-kompulzivni poremećaj). Aza i njezina prijateljica Daisy pokušavaju rješiti misterij nestanka poznatog milijardera, oca Azinog starog prijatelja iz djetinjstva. Naime, nagrada za pomoć u istrazi je značajna, a Azina najbolja prijateljica je ne samo izuzetno prodorna i proaktivna nego bi joj i dobro došao novac za fakultet. Aza se ponovno sprijateljuje s Davisom, sinom nestalog milijardera, a uskoro počinju i izlaziti zajedno.

20181009_095452 (1).jpg

Zaplet ove priče krajnje je jednostavan i nije zapravo bitan – on služi kao podloga na kojoj promatramo Azu kako se nosi sa svojom svakodnevicom. Knjiga je u potpunosti ispričana iz njezine perspektive i ovdje dolazi do prave posebnosti knjige. Azina mentalna stanja nisu ograđena od publike, mi kao čitatelji u njima aktivno sudjelujemo. John Green sâm pati od anksioznosti i OCD-a, i svu kompleksnost tih stanja unio je u redove ove knjige.

John o tim mentalnim stanjima piše jednostavno, autentično, pronicljivo i možda najbitnije – nadasve sugestivno. Ovo nije ugodna knjiga. To je često i najčešća kritika romana – njezina sposobnost da nas uvede u Azin um i njena stanja dok ih i mi sami ne počnemo proživljavati. A ta stanja i te emocije nisu nimalo ugodne. Zbunjujuće su, bezizlazne i klaustrofobične. Mi s Azom dijelimo osjećaj izostanka kontrole nad vlastitim mislima.

Svatko te može pogledati u oči,  ali malo tko u tim očima vidi isti svijet koji ti vidiš.

I upravo je tu vrijednost ove knjige. Ona je, očigledno, izuzetna zbog teme o kojoj progovara (mentalne bolesti su svakodnevica mnogih, ali i veliki tabu u modernom društvu), no John Green je u ovu knjigu uložio i neke od svojih najboljih spisateljskih momenata. Green usmjeruje emocije čitatelja u smjeru u kojem on želi, a rezultat je izuzetno vrijedan.

  • Ako ste ikada patili od anksioznosti, ako ste se ikad zatekli usred paničnog napada, ako ste ikada zapali u kliničku depresiju, ako ste se ikada izgubili u OCD-u, ako ste ikada bili prepravljeni osjećajem da padate u spiralu ludila – ova će vam knjiga pomoći da ta stanja bolje upoznate i da shvatite da niste sami
  • Ako u blizini imate blisku osobu koja povremeno ili često pati od nekih od tih stanja – pomoći će vam da ih bolje razumijete
  • Ako ne spadate u ni jednu od tih skupina pomoći će vam da empatijski narastete i malo bolje shvatiti kako je to biti zarobljen u mentalnom stanju koje oduzima svaki osjećaj kontrole i svaki osjećaj pripadnosti sebi

Ja osobno spadam u prvu kategoriju. Od rođenja patim od teške anksioznosti, a ponekad i depresije. To je svakodnevna borba i još uvijek je velika nepoznanica kako meni tako i bliskim ljudima oko mene. I ne mogu vam opisati koliko mi je ova knjiga pomogla da se osjetim viđenom, ali i da shvatim neke stvari o sebi i tim stanjima.

“Osjećaš li se bolje?” Svi su od mene zahtjevali istu priču – put iz tame u svijetlost, put od slabosti do snage, od slomljenosti do cjeline. I ja sam željela tu priču.

Iskrene knjige pisane iz vlastitog iskustva mraka su izuzetno vrijedne. No, s ovom knjigom nastavite s oprezom. Green zna obraditi teške teme s lakoćom, ali tema ipak jest intenzivna. Kulminacija Azine priče me ostavila bez teksta, buljila sam u zatvorenu knjigu dosta vremena nakon završetka čitanja. Sam “epilog” knjige je iznimno dobro osmišljen, bez nerealno pozitivnog hollywoodskog završetka. On je životan, a opet – prožet istinskim optimizmom.

Johne, hvala ti na ovoj knjizi.

Knjigu “Nikad kraja kornjačama” možete kupiti na Hoću Knjigu web shopu.

20181009_095941 (1).jpg

4 thoughts on “John Green: “Nikad kraja kornjačama” | Knjige su moj svijet

  1. Hvala na lijepoj recenziji,naravno da ide na listu iako sam samoj sebi rekla da ne čitam knjige nabijene emocijama,jer nakon Sve moje rane sam bila baš potresena.

    Like

    1. Iako se to možda ne bi iščitalo iz moje recenzije, ova knjiga nije nužno nabijena emocijama koliko neke emocije razjasni ili mrvu približi čitatelju. No za razliku od Aze mi se od tih emocija možemo maknuti i procesiramo ih isključivo intelektualno.

      Like

  2. Bok! Super recenzija i sve pet, ali sam samo htjela pitati vase misljenje na naslov knjige. Razumijem zasto je spirala nacrtana (jer je Aza vise puta objasnila svoje misli kao jedna spirala koja se sve vise suzava i iz koje se ne moze pobjeci i njoj ‘Nikad kraja’), ali me zanima otkuda kornjace u svoj toj prici? Što vi mislite?

    Like

    1. Objasnila je u jednom trenu – spomenula je mit na kojem svijet obitava na ledjima kornjace, a ta kornjaca na ledjima druge kornjace, pa ta na ledjima trece i tako nikad kraja kornjacama. 🙂

      Like

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s