Izdavač: Mitopeja
Preveo: Vladimir Cvetković Sever
Naslov originala: American Gods
2019.
“Nije bitno što nisi vjerovao u nas”, reče g. Ibis. “Mi smo vjerovali u tebe.”
Kad je Neil Gaiman te i te 2001. godine napisao roman “Američki bogovi“, nije od njega očekivao mnogo. A kad mu je urednica izlistala popis svega što tek treba promijeniti u romanu ili izbaciti iz njega, to je smatrao potvrdom svom skepticizmu kako ovo namjerno čudno, dugo, krivudavo djelo teško da može pronaći svoju publiku.
Pa… bio je u krivu. Nakon malo uredničke kozmetike “Američki bogovi” ne samo da su rezonirali nego su i oduševili. Godinama poslije, nakon što je roman postigao krasan uspjeh osvojivši između ostalog i nagrade Hugo i Nebula, Gaimana su kontaktirali Pete i Peter iz male nakladničke kuće Hill House, Publishers. Neil se brzo snašao i upitao ih bi i bili zainteresirani objaviti integralnu inačicu teksta, iščekivajući odbijenicu.
Prevario se i tada, jer rekli su da.
Naravno, nije to više bila originalna verzija, nakon toliko uređivanja i prtljanja po tekstu originalni se tekst preoblikovao u svoju treću verziju, ali s otprilike dvanaest tisuća riječi više od one inicijalno objavljene.
Upravo tu verziju, u inspiriranom prijevodu Vladimira Cvetkovića Severa, mi danas imamo u rukama. I nemamo samo tekst, imamo i ogromnu knjižurinu koja je toliko napredno uvezena da joj se kičma, zasigurno dotaknuta bogovima, ne može slomiti ma koliko je uvijali, izvijali i prevrtali (dosta se dobro drži i u vlažnim uvjetima nad kadom, ako mogu vjerovati anonimnom izvoru), a i o čudesnim ilustracijama Daniela Egnéusa bi se dao napisati zaseban osvrt.
Priča prati Shadowa, muškarca koji izdržava posljednje zatvorske dane prije puštanja na slobodu. Tamo ga čeka Laura, ljubav njegova života. No, tog posljednjeg dana saznaje da je Laura tragično preminula, a na izlazu ga dočekuje tajanstven i nestašan Wednesday koji ga želi zaposliti kao svog osobnog vozača. Shadow nema više što izgubiti i biva uvučen u priču veću od života, u igru bogova koje su na novi kontinent doveli doseljenici i nakon toga zaboravili na njih, dok se novi bogovi rađaju iz medija, televizije i svih tih novih idola koji su nam obilježili vrijeme.
Ubrzo nakon početka romana shvatila sam da ovdje ne smijem očekivati uobičajenu koheziju priče na koju sam navikla. Vrlo je namjerno izbjegavana. Roman se čita gotovo kao “roadtrip” priča, ona s prostranih autocesta američkog kontinenta.
“Samo ovu zemlju na svijetu”, reče Wednesday, u tajcu, “brine što je.”
“Što?”
“Ostale znaju što su. Nitko nikad ne mora otići u potragu za srcem Norveške. Ili u traženje duše Mozambika. One znaju što su.”
Upoznala sam kutke i zakutke te zemlje za koje sam eventualno čula tek iz muževih priča. Dok sam kao Europljanka navikla na velebne kulturne spomenike i muzeje umjetnosti, on me na svakom našem proputovanju htio odvesti na neka čudna, besmislena mjesta kao što su “House on the Rock” ili neka druga čiji bi ekvivalent u Hrvatskoj pronašli kao da ste npr. svoje prijatelje iz inozemstva odveli u centar svijeta, u Ludbreg. 🙂
Ipak, ta mjesta imaju neki poseban šarm tako tipičan za tu novu zemlju koja je “melting pot” cijelih civilizacija koje su na tom mjestu željele izgraditi novi život i novu priču vrijednu divljenja, s upitnim rezultatima. Sa sobom su dovele svoje bogove koji su na tom neistraženom području sasvim drugačiji od onih domaćih verzija, ali su također neizmjerno šarmantni u svojim pokušajima da se snađu i zadrže makar i zrno svog negdašnjeg utjecaja.
“Koga drugog vraga mogu? Ne žrtvuju mi jarce ni bikove. Ne šalju mi duše ubojica i robova, galženjaka ostavljenih da ih iskljuju gavrani. Oni su me stvorili. Oni su me zaboravili. Sad ja uzimam malo od njih. Zar to nije fer?”
To je zemlja koja svoj identitet mijenja sa svakom novopridošlicom, koja je konstantno u pokretu, i taj je moment s velikom ljubavlju u ovoj knjizi dočarao Neil Gaiman, također dotepenec, “alien” u zemlji koju ljubi kao svoj novi dom.
Na kraju možda nam preostaje jedino razgovor leže li Gaimanu bolje kraće forme ili romani kapitalci poput ovih, zvjezdica manje će vam dati moj odgovor na to pitanje. Ipak, svoje zadodovoljstvo ovom knjigom teško da ću uspjeti sakriti.
Knjigu “Američki bogovi“, kao i njene nastavke, možete kupiti na stranicama Mitopeje.
Knjige su moj svijet 