KAMEN U ODRONU, Maria Barbal

Preveo Boris Dumanฤiฤ‡
Izdavaฤ: Iris Illyrica

Conxi je tek trinaest godina kada je njezini roditelji, siromaลกni farmeri u katalonskim Pirenejima, odvode ลพivjeti s tetom i tetkom bez djece. To nisu bili ljudi od velikih rijeฤi niti izraza emocija, ali barem je djevojฤica zbrinuta. Vrijeme je prolazi, i Conxa u novoj zajednici polako pronali kakvo takvo mjesto, a kada se nekoliko godina kasnije udaje za Jaumea, Conxa pronalazi je i svoju skromnu sreฤ‡u. No, Drugi svjetski rat ne zaobilazi ni njihovo izolirano selo, i svijet joj se nepovratno mijenja.


“Ali ฤovjek nije kovaฤ svoje sudbine. Pa da kaลพe dovoljno sam proลพivio, odlazim. Ili, pak, sretan sam, ลพelim joลก godina da bih u njima uลพivao. Naravno da sam znala tu priฤu, ali i dalje je nisam razumjela do kraja.”


“Kamen u odronu” prvi put je objavljen 1985. godine i smatra se katalonskim klasikom dok se autoricu Mariu Barbal smatra jednom od najveฤ‡ih katalonskih autora. U malom broju stranica obuhvaฤ‡a velik broj godina, ali prije svega je intimna priฤa o jednom vrlo jednostavnom ruralnom ลพivotu jedne vrlo jednostavne ลพene, ali koja je u mnogoฤemu nalik ลพenama koje su stoljeฤ‡ima nastanjivale i naลกa podruฤja.


“ฤŒovjek je prevaลพan da bi ga se moglo kupiti, ali i premalen da bi mogao ลพivjeti punim pluฤ‡ima.”


Te skromne stranice dokumentirale su ลพivot ลพene koja ni po ฤemu nije koloritna junakinja na kakvu smo moลพda i navikli u literaturi: nije ni najljepลกa, ni najinteligentnija, ni najradiลกnija. Njezin je unutarnji svijet takoฤ‘er skroman, nesvjestan svoje vrijednosti i ljepote, navikao na drugotnost koja joj je roฤ‘enjem nametnuta.

Conxa ลพivi u vremenu i druลกtvu kojem je sreฤ‡a najveฤ‡i luksuz za koji se nema ni moguฤ‡nosti ni vremena, ลกto njezine sitne namjere da sreฤ‡u ipak okusi ฤini ฤini kudikamo zanimljivijim. A takav je i stil pisanja – skroman, usputno elegantan, a ravnomjerno obogaฤ‡en predivnim, pamtljivim reฤenicama. Istovremeno, autorica ima izuzetnu sposobnost ne zanositi se idiliฤnim pogledom na vrijeme, mjesto i ljude, veฤ‡ sve sagledati i kritiฤki, uz spomenuto poลกtovanje ljepote.

I tako je Conxin neupadljiv ลพivot zabiljeลพen upadljivom literarnom zrelosti u romanu koji se s punim pravom moลพe nazvati klasikom svjetske knjiลพevnosti, a ne samo katalonske.


“Ja nisam mogla utaลพiti ลพeฤ‘ za njime. ลฝeljela sam se napojiti njime i proniknuti u njegove tajne i u sve ono za ลกto sam mislila da skriva od mene, ali nismo imali vremena samo za nas dvoje. Vazda neki posao, uvijek netko drugi ฤeka.”


Nemoguฤ‡e mi je ovu priฤu odvojiti od vlastite baลกtine odrastanja na selu uz skute starijih, mudrih, radiลกnih ลพena koje su same proลกle sliฤne sudbine kao i naลกa junakinja Conxa, i kroz sliฤna unutarnja previranja. ฤŒak se i rat sliฤno ponio prema ovom podruฤju kao i prema katalonskom.

Zavrลกivลกi posljednju stranicu uhvatila me velika tuga; ลพaljenje za neฤim ลกto smo nepovratno izgubili; neลกto ลกto je prelako idealizirati, a to mi nije ลพelja jer takav ลพivot nije bio nimalo lak (a i Maria Barbal ruralno okruลพenje tog vremena promatra i kritiฤki), ali neลกto ลกto je imalo veliku vrijednost, a umrlo je s naลกim bakama koje su stvarale, raฤ‘ale i umirale na polju. A ako su bile poลกteฤ‘ene te sudbine, velik broj njih bi na svom kraju zavrลกio u prevelikim, sterilnim gradovima u kojima je selo oลพivljavalo joลก jedino u priฤama.

Conxa, kao i sliฤne ลพene, junakinje su za koje povijest ne mari. Sreฤ‡om, za njih mari knjiลพevnost, uporno i inatljivo. Moลพda je upravo i to poanta ovog predivnog romana; da ljepota, baลก kao i ljudska sreฤ‡a, uvijek nekako uporno i inatljivo provire.


“Ali nisam znala reฤ‡i ne, ja, koju nitko nikad nije pitao ลกto ลพeliลก.”

Leave a comment