Preveo Boris Dumanฤiฤ
Izdavaฤ: Iris Illyrica
Conxi je tek trinaest godina kada je njezini roditelji, siromaลกni farmeri u katalonskim Pirenejima, odvode ลพivjeti s tetom i tetkom bez djece. To nisu bili ljudi od velikih rijeฤi niti izraza emocija, ali barem je djevojฤica zbrinuta. Vrijeme je prolazi, i Conxa u novoj zajednici polako pronali kakvo takvo mjesto, a kada se nekoliko godina kasnije udaje za Jaumea, Conxa pronalazi je i svoju skromnu sreฤu. No, Drugi svjetski rat ne zaobilazi ni njihovo izolirano selo, i svijet joj se nepovratno mijenja.
“Ali ฤovjek nije kovaฤ svoje sudbine. Pa da kaลพe dovoljno sam proลพivio, odlazim. Ili, pak, sretan sam, ลพelim joลก godina da bih u njima uลพivao. Naravno da sam znala tu priฤu, ali i dalje je nisam razumjela do kraja.”
“Kamen u odronu” prvi put je objavljen 1985. godine i smatra se katalonskim klasikom dok se autoricu Mariu Barbal smatra jednom od najveฤih katalonskih autora. U malom broju stranica obuhvaฤa velik broj godina, ali prije svega je intimna priฤa o jednom vrlo jednostavnom ruralnom ลพivotu jedne vrlo jednostavne ลพene, ali koja je u mnogoฤemu nalik ลพenama koje su stoljeฤima nastanjivale i naลกa podruฤja.

“ฤovjek je prevaลพan da bi ga se moglo kupiti, ali i premalen da bi mogao ลพivjeti punim pluฤima.”
Te skromne stranice dokumentirale su ลพivot ลพene koja ni po ฤemu nije koloritna junakinja na kakvu smo moลพda i navikli u literaturi: nije ni najljepลกa, ni najinteligentnija, ni najradiลกnija. Njezin je unutarnji svijet takoฤer skroman, nesvjestan svoje vrijednosti i ljepote, navikao na drugotnost koja joj je roฤenjem nametnuta.
Conxa ลพivi u vremenu i druลกtvu kojem je sreฤa najveฤi luksuz za koji se nema ni moguฤnosti ni vremena, ลกto njezine sitne namjere da sreฤu ipak okusi ฤini ฤini kudikamo zanimljivijim. A takav je i stil pisanja – skroman, usputno elegantan, a ravnomjerno obogaฤen predivnim, pamtljivim reฤenicama. Istovremeno, autorica ima izuzetnu sposobnost ne zanositi se idiliฤnim pogledom na vrijeme, mjesto i ljude, veฤ sve sagledati i kritiฤki, uz spomenuto poลกtovanje ljepote.
I tako je Conxin neupadljiv ลพivot zabiljeลพen upadljivom literarnom zrelosti u romanu koji se s punim pravom moลพe nazvati klasikom svjetske knjiลพevnosti, a ne samo katalonske.
“Ja nisam mogla utaลพiti ลพeฤ za njime. ลฝeljela sam se napojiti njime i proniknuti u njegove tajne i u sve ono za ลกto sam mislila da skriva od mene, ali nismo imali vremena samo za nas dvoje. Vazda neki posao, uvijek netko drugi ฤeka.”
Nemoguฤe mi je ovu priฤu odvojiti od vlastite baลกtine odrastanja na selu uz skute starijih, mudrih, radiลกnih ลพena koje su same proลกle sliฤne sudbine kao i naลกa junakinja Conxa, i kroz sliฤna unutarnja previranja. ฤak se i rat sliฤno ponio prema ovom podruฤju kao i prema katalonskom.
Zavrลกivลกi posljednju stranicu uhvatila me velika tuga; ลพaljenje za neฤim ลกto smo nepovratno izgubili; neลกto ลกto je prelako idealizirati, a to mi nije ลพelja jer takav ลพivot nije bio nimalo lak (a i Maria Barbal ruralno okruลพenje tog vremena promatra i kritiฤki), ali neลกto ลกto je imalo veliku vrijednost, a umrlo je s naลกim bakama koje su stvarale, raฤale i umirale na polju. A ako su bile poลกteฤene te sudbine, velik broj njih bi na svom kraju zavrลกio u prevelikim, sterilnim gradovima u kojima je selo oลพivljavalo joลก jedino u priฤama.
Conxa, kao i sliฤne ลพene, junakinje su za koje povijest ne mari. Sreฤom, za njih mari knjiลพevnost, uporno i inatljivo. Moลพda je upravo i to poanta ovog predivnog romana; da ljepota, baลก kao i ljudska sreฤa, uvijek nekako uporno i inatljivo provire.
“Ali nisam znala reฤi ne, ja, koju nitko nikad nije pitao ลกto ลพeliลก.”

