Izdavač: Algoritam
Prevela: Gordana V. Popović
Govornik: Stranci, što tražite ili što nas molite?
Tamino: Prijateljstvo i ljubav.
Govornik: Jesi li spreman za njih, pa i po cijenu života?
Tamino: Jesam.
– iz opere “Čarobna frula”
Ima jedna stvar u čitanju knjiga (naravno, ta “stvar” prisutna je u svakoj formi umjetnosti, ali fokusirajmo se sada na knjige), a to je da neće svaka priča i način na koji je ispričana pasti na jednako plodno tlo kod svakog čitatelja. Svi smo drugačiji (usudila bih se reći jedinstveni) u svojim pogledima na svijet, senzibilitetu, načinu razmišljanja, životnim iskustvima, pa i očekivanjima od knjige.
I ponekad, samo ponekad, neka knjiga bude savršeno sjeme za tlo na koje je kod nekog čitatelja pala. Eto, “Bel canto” je to za mene. I tu kreće moj današnji izazov: kako za takvo čitateljsko iskustvo pronaći razboritost kako bih napisala objektivnu književnu recenziju?
Teško, no hajde da pokušam.
“Bel canto” je priča inspirirana stvarnim incidentom koji se odvio u japanskoj ambasadi u Peruu devedesetih godina prošlog stoljeća. Grupa gerilskih militanata provalila je u japansku ambasadu i zatočila stotinjak visokih dužnosnika. Talačka kriza trajala je nevjerojatnih 126 dana.
Važno je napomenuti da je Ann Patchett ovaj događaj uzela tek kao inspiraciju, i od njega stvorila priču po vlastitom viđenju, priču koja na meni nesnosno prelijepi način koketira s magijskim realizmom, a zapravo je nježna priča o ljudskim odnosima, umjetnosti, suosjećanju i ljudskosti.
U sam centar svoje priče Ann postavlja jednu opernu pjevačicu, najveću svog vremena, istinsku umjetnicu velike karizme. Operna diva Roxane Coss počasna je gošća na političkom eventu u nekoj neimenovanoj zemlji Južne Amerike, a pjeva u čast jednog japanskog poslovnog čovjeka koji obožava operu i Roxanin rad, kojemu je rođendan, i ta mala zemlja mu se pokušava smiliti ne bi li Japanci uložili u industriju te male zemlje.
Roxane jedva da je dovršila svoj kratki nastup kad na event upadaju teroristi i otimaju cijelo društvo raznih dužnosnika iz cijelog svijeta koji uopće ne govore jezikom jedni drugih. Talačka kriza traje mjesecima i polako se među njima stvaraju odnosi, bliskosti, čak i ljubavi. Sve ono što se ne bi trebalo stvarati u situaciji koja možda traje u nedogled, ali sigurno neće završiti dobro. Jer iz tih odnosa, bliskosti, čak i ljubavi nisu isključeni ni vojnici koji ih drže na nišanu.
“Nikad nije ni pomislio, ni jedan jedini put, da takva žena uopće postoji, osoba koja stoji tako blizu Bogu te se iz nje izlijeva sam Božji glas. Koliko je duboko morala unići u sebe da bi ga prizvala? Činilo se kao da glas dolazi iz samog središta Zemlje i da ga ona pukim naporom i snagom izvlači iz blata i stijena, te se probija kroz drvene podnice do njezinih nogu prožimljući je, a ona bi ga hvatala, dizala i zagrijavala, te bi se potom oslobađao iz bijelog ljiljana njezina grla i uspinjao ravno do Boga na nebu.”
Zaljubljena sam u način na koji je autorica osmislila magijski realizam i mistiku u ovoj priči. Oni gotovo u potpunosti proizlaze iz čarolije glazbe i ljudskog glasa kao najljepšeg i najčarobnijeg instrumenta – pjevanje kao duhovno iskustvo. Taj glas čarobni je sastojak koji polako ohrabruje priču da ode u smjeru koji je izuzetno zadovoljavajući. I ta magija, kako to obično i biva s magijskim realizmom, postavlja neka svoja pravila po kojima funkcionira ova knjiga.
Prvi dio knjige pomalo je spor i strpljiv, lako je odlutati mislima, ali autoričino pisanje je fokusirano na cilj koji postane jasan negdje u posljednjoj trećini knjige. Odnosi koji tada postanu vidljivi nježni su i osebujni, karakteri su divni i životni, njihova komunikacija postaje nepredvidljivo kreativna, a autorica veliki trud ulaže u propitkivanje ideje alternativnih ljudskih sudbina – što bi neka osoba mogla postići samo da je rođena u drugim okolnostima, pod nekom sretnijom zvijezdom?
“Kad samo pomislim što smo sve izvanredno mogli učiniti sa svojim životima, samo da smo znali kako!”
Iako o samom epilogu knjige doista ne znam što bih mislila, kraj glavnog dijela priče bio mi je vrlo… dojmljiv. Oh, kako li je samo bio dojmljiv! To je sve što ću o tom kraju reći, vama će sve biti jasno jednom kad knjigu pročitate, a rado vam je preporučujem.
Po meni, ovo je čarobna knjiga s velikom, iako intimnom, pričom. Za strpljive je čitatelje koji vole iščitavati između redaka. Predivne je atmosfere i prava je oda opernoj umjetnosti, odnosno, prava je oda magiji koju svaka umjetnost u sebi nosi. Mene je istinski oduševila.
Knjiga “Bel canto” je izašla u Algoritmovom serijalu “Zlatko Crnković vam predstavlja”, i trenutačno je nema u slobodnoj prodaji. Možda nekad naiđete na neko rabljeno izdanje u antikvarijatu (kao što sam i ja). No knjižnice su ovom knjigom itekako namirene, a ako vam nije mrsko čitati na engleskom – Book Depository i Amazon su prava mjesta za nabavku knjige “Bel Canto”. 🙂
Mala napomena: Na naslovnici mog izdanja knjige autoričino prezime ispisano je “Pattchet”. To je greška u izdanju. Autorica se preziva Patchett.
Knjige su moj svijet 