Ovo je bilo moje drugo čitanje izvanredne knjige A Monster Calls, priče koja duboko zadire u unutarnji svijet dječaka suočenog s nezamislivim gubicima i strahovima, prvenstveno s majčinom terminalnom bolešću. Nessov roman nije samo pripovijest o dječaku i njegovim unutarnjim demonima; to je priča koja me suočila s osobnim, ali i univerzalnim pitanjima o gubitku, ljubavi i o suočavanju s onim što nas najviše boli.
“Stories are wild creatures, the monster said. When you let them loose, who knows what havoc they might wreak?”
Dječaku, čija mama umire od raka, noću u posjet dolazi čudovište izrađeno od drveta. Njega ne plaši to čudovište, već mračne noćne more koje ga muče. Unatoč svemu, čudovište se vraća iz noći u noć, donoseći mu neobične priče – one koje nemaju klasične bajkovite pouke. Dječak istovremeno provodi dane suočavajući se s teškom i nepravednom obiteljskom situacijom.
Kako to život zna prirediti, moje drugo čitanje dogodilo se upravo kad je i moj otac primio terminalnu dijagnozu, slično kao majka glavnog lika. Ovaj put, čitanje je bilo teško, ali neophodno. Prolazeći kroz tako osobno iskustvo, postalo mi je jasnije koliko ova knjiga vrijedi, kako se hrabro suočava s nekim tabuiziranim i strašnim istinama na izvanredan način.
“Your mind will believe comforting lies while also knowing the painful truths that make those lies necessary. And your mind will punish you for believing both.”
Zašto smatram da je važno pročitati ovu knjigu?
Ona prikazuje tugu kao neizostavni dio života, bez uljepšavanja ili zaobilaženja. Čudovište koje posjećuje Conora simbolizira onaj neshvatljivi i nadrealni aspekt tuge – ono ga podučava da se suoči s vlastitim strahovima gledajući ih ravno u oči. Fantazija ovdje nije bijeg; to su priče koje ga usmjeravaju ka suočavanju s najtežim emocijama.
“You think I tell you stories to teach you lessons? the monster said. You think I have coming walking out of time and earth itself to teach you a lesson in niceness?”
Kroz priče koje donosi čudovište, roman istražuje paradoksalnu prirodu istine. Ljubav, ljutnja i oprost u knjizi su prikazani kao slojeviti, često kontradiktorni, podsjećajući me da emocije nisu crno-bijele i da se od nas ne očekuje da ih tako doživljavamo. Emocije gubitka i boli prikazane su tako stvarno i surovo da sam, makar nakratko, uspjela pronaći utočište za vlastitu tugu i strahove.
Roman poručuje da ne postoje “ispravne” ili “pogrešne” emocije; sve su one dio našeg ljudskog iskustva. Kroz njega, čitatelj dobiva priliku da prihvati osjećaje koje možda inače potiskuje – ljutnju, zbunjenost, pa čak i olakšanje koje nastupa na kraju patnje, a na početku nečega novog. To su teme koje se često izbjegavaju.
“You be as angry as you need to be,” she said. “Don’t let anyone tell you otherwise. Not your grandma, not your dad, no one. And if you need to break things, then by God, you break them good and hard.”
Ova knjiga ne nudi laganu utjehu, već poziv na hrabrost – da prigrlimo život sa svim njegovim sjenama. Čitajući je, suočila sam se s vlastitim “čudovištima” u trenucima najdublje tuge i otvorenosti. Snaga priče i fantazije da pruži mudrost i utjehu u takvim vremenima ovdje je prikazana na izvanredan način.
Ne mogu dovoljno preporučiti ovu knjigu.
Roman A Monster Calls stigao mi je u paketu iz Libristo.hr, a kod za popust je ANAHR07
Knjige su moj svijet 